Nedavno sam napisao članak o načinu na koji “Odabrani” prikazuje Mariju na vjenčanju u Kani. Članak je bio pozitivan o emisiji, pun je pohvala jer je serija na inspirativan način uspjela stvoriti određene događaje, poput susreta između Isusa i Nikodema, piše Edward Benet s portala Catholic Stand.

Unatoč ovom konstruktivnom tonu, neki su čitatelji osporili moju tvrdnju da epizoda iz Kane nije učinila ono što je Ivan Evanđelist želio prenijeti o Marijinoj osobi. Neki komentari na Facebooku i drugdje agresivno su odbacivali argumente navedene u članku. Nekoliko je ljudi progovorilo protiv katolika, iako je članak u potpunosti napisan sa stajališta crkvenih otaca koje prihvaćaju mainstream protestantske crkve. Bilo je čak potrebno zamoliti urednika da ukloni komentar na Catholic stand zbog uvredljivog sadržaja.

Najčešća vrsta povratnih informacija bila je, međutim, pristojna zamjerka da poanta članka ili nije baš jasna ili nije jako važna. Zapravo, redatelj emisije, Dallas Jenkins, poslao mi je kratak i ljubazan odgovor da jednostavno ne vidi pitanje na isti način na koji sam to ja vidio.

Oci su vidjeli Mariju kao Novu Evu

S punim poštovanjem prema Dallasu, međutim, nije samo stvar u tome kako ja tumačim Sveto pismo. Oci Crkve, i Zapadni i Istočni, ukorijenjeni u Bibliji i u apostolskom učenju, čitali su ovu priču u Ivanovom evanđelju kao otkrivajući jedinstvenu ulogu Marije kao Nove Eve, što se gubi u seriji ” Izabrani “. Za Justina mučenika (oko 163.), Ireneja (oko 200.), Ciprijana iz Kartagine (258.), Ambrozija (397.) i druge, ovo je bila važna tema. U svojim su spisima odražavali kako je zli stekao vlast nad čovječanstvom preko žene i kako će se, kroz potomstvo žene, izboriti iskupljenje. Isusova interakcija s Marijom u Kani bio je znakovit znak da je vrijeme obnove blizu.

Kako Kana ukazuje na Mariju kao Novu Evu

Ivanov prolog počinje istim uvodnim riječima kao i Postanak: “U početku. . .” Ovo je signal evanđelista da se njegovo Evanđelje treba shvatiti u odnosu na prvu knjigu Biblije. Zapravo, događaji iz Evanđelja predstavljaju obnovu izvornog plana Postanka. U Postanku je čovječanstvo stvoreno na sliku i priliku Božju; zatim, prevareni od Sotone, ne vjeruju Bogu, što dovodi do neposlušnosti, unakaženosti i smrti. Evanđeoski izvještaj će nam pokazati kako će Novi Adam, uz pomoć Nove Eve, obnoviti Božju sličnost u čovjeku.

U Postanku, žena je prva u iskušenju. Zatim daje voće Adamu, koji također jede. Bog Otac se kasnije obraća zmiji na sljedeći način: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”(Postanak 3,15). Ova se izjava naziva Protoevanđelje i to je prvo obećanje otkupitelja u Svetom pismu, otkupitelja koji će spasiti ljudski rod. Crkveni su oci, međutim, shvatili da se to odnosi i na ženu koja će nositi otkupitelja.

U Ivanovom evanđelju dramatični događaji u kojima će se dogoditi ta obnova označeni su kao “Isusov čas”. Isus potpuno neočekivano spominje ovaj čas tijekom svadbe u Kani. Zapravo, priča o Kani sadrži dvije riječi koje se ističu na prilično zapanjujući način: „čas“ i „žena“. Iznenada, u kontekstu naizgled bezazlenog razgovora o vinu, Isus svoju majku naziva “ženom” i izjavljuje da njegov “čas” još nije došao. To su specifični pojmovi za Ivana Evanđelista, što može potvrditi svaki proučavatelj Svetog pisma. Oni su jasan signal da se pripovijest treba ispitati zbog dubljeg teološkog značenja. Govoreći na ovaj naizgled zbunjujući način, Isus nam govori da je njegova majka Nova Eva koja je rodila obećanog otkupitelja i da je njezina interakcija s njim na neki način povezana s njegovim „časom“, procesom kojim će spasiti čovječanstvo.

“Odabrani” ovu točku u potpunosti propušta

Iako “Odabrani” izvrsno uprizoruje vjenčanje u Kani, ne uspijeva prenijeti duboki teološki značaj razmjene između Isusa i njegove majke. “Žena” i “čas” zapravo su potpuno eliminirani iz dijaloga. Razumljivo je da su se filmaši mogli osjećati nesigurno što učiniti s ovim zagonetnim pojmovima. U grčkoj književnosti nema poznatih slučajeva u kojima se sin obraća majci kao “žena”. Jedini drugi slučaj je kada sam Isus ponavlja referencu s križa (o tome kasnije). Za stručnjake ivanovskih spisa, poput Rudolfa Schnackenburga, ovakvi su pojmovi zamišljeni kao ključevi tumačenja cijele priče. Čim Isus izgovori riječi „žena“ i „čas“, on podiže govor na potpuno drugačiju razinu, perspektivu koju svi čitatelji Evanđelja zauzimaju. Ove riječi otkrivaju da ono što će se dogoditi nema veze s ništa manje nego s obnavljanjem čovječanstva u sinovskom odnosu s Bogom koji je uživao prije pada. Isus je glavni junak u ovom događaju, ali i Marija ima vitalnu ulogu. “Zatupljujući” priču kako bi isključio dva problematična pojma, predstava zapravo isprazni dijalog ključne teološke poruke koju je sveti Ivan želio prenijeti.

Marijina poslušnost kao “okidač” događaja otkupljenja

Još jedna poteškoća s načinom na koji “Odabrani” predstavlja ovu epizodu je jasan dojam koji stvara da je ono što je uvjerilo Isusa da učini čudo bilo Marijino inzistiranje. Nasuprot tome, u Kani imamo paradigmatičan primjer vrste učeništva koju Krist traži. Marija nema pojma što će Isus učiniti, ali ipak pokazuje potpuno povjerenje u djelotvornost Njegove riječi kada kaže slugama da učine sve što im On kaže. Nije slučajno da su to jedine riječi koje je Marija izgovorila kao odgovor na zagonetno Isusovo pitanje.

Kako primjećuje Francis J. Moloney, ona je prva osoba u evanđeoskoj pripovijesti koja je pokazala da je “ispravan odgovor Isusovoj osobi povjerenje u njegovu riječ” (Moloney, str. 68). Ta bezuvjetna vjera i povjerenje “okidač” je koji vodi do čuda. Poteškoća s izvođenjem događaja u seriji “Odabrani” je u tome što su Marijine stalne molbe ono što dovodi do čuda. To nema utemeljenja u biblijskoj naraciji. Umjesto toga, sv. Ivan nam predstavlja Mariju kao Novu Evu, “ženu” Protoevanđelja, koja se ne buni, već se pokorava, u potpunoj suprotnosti s izvornom Evom.

Isus je bio Božji Sin i znao je o čemu je riječ. Kad se pojavio u Kani, imao je svaku namjeru izvesti znak i započeti događaje koji će kulminirati u njegovom “času”. Svaki detalj i okolnost tog vjenčanja bili su vođeni Božjom providnošću, ali Gospodin je želio da se znak otkrije na pravi način, na način koji bi predstavljao sveto preokretanje nesvetog slijeda događaja koji su doveli do pada. Žena nije imala povjerenja i nije poslušala, ali je obećano “potomstvo” koje će okončati dominaciju smrti. U Kani je potomstvo žene konačno ovdje. Ovaj put žena vjeruje i posluša, potičući svog Sina da pokrene događaje koji će uvesti “čas” obnove.

Poslušnost vjere

Prema izvornom članku, ovo bi moglo biti dobro mjesto za razliku između dvije različite upotrebe izraza “vjera”. Ponekad pod “vjerom” mislimo na vjerovanje: da je Isus Gospodin, da ima moć činiti čuda, da može pretvoriti vodu u vino. No, “vjera” se također može odnositi na pridržavanje Božje riječi, napuštanje njegova plana, apsolutno povjerenje u njegovu providnost punu ljubavi. To je druga vrsta vjere koja karakterizira Abrahama. Ova vjera također vjeruje da Gospodin može činiti čuda, ali najvažnija karakteristika je poslušno povjerenje u Božju riječ. Ona žena pokazuje Isusu prvu vrstu vjere kada ga zamoli da ozdravi njezinu kćer. Isusov naizgled grub odgovor izaziva je da produbi drugu vrstu vjere – privrženost Gospodinu čak i kroz poteškoće.

Marija iz Svetog pisma uzor je ove dublje vrste vjere, a ona je ponovno očituje u Kani. Nije mogla znati što će Isus učiniti, ali vjerovala je – kao i uvijek – da će se, ako se stavimo u Njegove ruke i poslušni Njegovim riječima, sve dobro dogoditi, čak i ako stvari ne ispadnu kao izvorno bismo željeli. Taj stav nedostaje Mariji u seriji “Izabranom”. Dobronamjerna je i želi činiti dobro. Ona također ima dosta prve vrste vjere, ali zbog njezinih opetovanih molbi čini se da joj nedostaje u drugoj. Ona ne pokazuje stav osobe koja je spremna pokloniti se pred Božjom riječju, što god bilo.

Nova Eva je majka vjernih

Kad Isus svoju majku u Kani naziva “ženom”, poziva nas da napravimo neka teološka razmišljanja, a ne samo da ljudski tumačimo stvari. Upamtite, ovo je nečuven način da se sin obrati majci. Zatupimo li priču i zanemarimo ovaj problematični pojam, onda ne činimo pravdu prema Božjoj riječi. Slično, kad Isus još jednom Mariju naziva “ženom” s križa, on ne samo rješava svoje zemaljske poslove – dogovara da netko brine o njegovoj majci kad on ode. Dapače, on daje izjavu o njezinom identitetu i stavu koji bi voljeni učenik trebao njegovati prema njoj za svoju duhovnu dobrobit.

Crkveni su oci, ali i stalni niz svetaca to uzeli kako bi ukazali na dublju stvarnost koja je relevantna za svakog od nas. Isus povjerava voljenog učenika “ženi” koja stoji pokraj križa. Učenik se pokorava i “vodi je svojoj kući”, što Isus očito očekuje od svih vjernih učenika u duhovnom smislu. Ubrzo kasnije, Isusova je strana probodena kopljem i istječe krv i voda, što je vrlo značajan znak za evanđelista, čiju činjenicu svjedoči na svečan način.

Izvorna Eva nastala je sa strane Adama. Ovdje je prisutna Nova Eva. Ona je Majka Crkve, čiji je sakramentalni život predstavljen krvlju i vodom koja teče s Kristova boka. Tako je, kao što je stara Eva nastala sa strane Adama i postala majka “svih koji žive”, tako smo i mi, vjernici, formirani s Kristova boka, a Marija djeluje kao majka “svih koji vjeruju” .

Isus, Novi Adam, naš je jedini otkupitelj, ali dodjeljuje ulogu Crkvi i ulogu svojoj majci u obnavljanju nadnaravnog života u našim dušama. Ako stojimo s Marijom u podnožju križa, gledamo u “onoga koga su proboli”, dopuštajući nam da se hranimo milošću koja struji s njegove strane, možemo se preporoditi kao djeca Božja, duhovno potomstvo Nove Eve.