Po presvetoj Djevici Mariji Isus je došao na svijet, i po njoj On također ima kraljevati u svijetu.
Kao što je don Dolindo primijetio u svom komentaru na Evanđelje po Mateju, “Marija je uvijek neodvojiva od Isusa. Ona je poput zvijezde koja nas vodi k Njemu, ona nam Ga obznanjuje i daje.”
Don Dolindo je u primjeru mudraca vidio duhovnu istinu o kojoj bi bilo dobro razmatrati. Dajući darove Isusu preko Marijinih ruku, mudraci nas uče da je put do Krista preko Njegove majke. Kao što je napisao sveti Ljudevit de Montfort: “Po presvetoj Djevici Mariji Isus je došao na svijet, i po njoj On također ima kraljevati u svijetu. Presveta Djevica Marija, koja ga je prvi put donijela na svijet, učinit će Njegovo drugo došašće punim sjaja. (Prava predanost 13).
Darove koje su mudraci ponudili Isusu, povjerili su Mariji, jer ih malo Djetešce nije moglo primiti, učeći nas tako da sve što dajemo predamo Sin kroz Bezgrješne ruke Majke.
To je srž marijanske posvete kako je učio de Montfort – potpuno se predati Isusu po Mariji. De Montfort propisuje početno razdoblje pražnjenja kroz molitvu i pokoru kako bismo se odvojili od svjetovnih stvari. Zatim nastojimo steći spoznaju o sebi, Mariji i Isusu prije nego što učinimo formalni čin posvete, dajući sve što jesmo Isusu po Mariji. Ovo potpuno darivanje sebe nije jednokratan događaj, već način života potaknut duhom neprestane ponude, piše Catholic Exchange.
Don Dolindo je na sličan način istaknuo davanje svega Mariji kao način približavanja Isusu: „Darove koje su mudraci ponudili Isusu, povjerili su Mariji, jer ih malo Djetešce nije moglo primiti, učeći nas tako da sve što dajemo predamo Sin kroz Bezgrješne ruke Majke.” Poput de Montforta, Don Dolindo je vidio Mariju kao Posrednicu kroz koju teku sve milosti, pišući da “ako od nje primamo Otkupitelja, od nje primamo i svaku milost”.
U svojoj srži, marijansko posvećenje je prepoznavanje našeg siromaštva pred Bogom i traženje ispunjenja Božjim milostima kroz ponizno obraćanje Mariji.
Posveta Isusu po Mariji nije apstraktni teološki pojam nego življena duhovnost. De Montfort je propisao konkretne postupke za održavanje duha posvećenja živim, poput nošenja lančića kao podsjetnika i recitiranja kratkih molitava prinosa tijekom dana. Don Dolindo, razmišljajući o darovima mudraca, napisao je da i mi možemo ponuditi darove Isusu po Mariji: “milosrđe, molitvu i mrtvljenje” za one u svijetu, te “dobrovoljno siromaštvo, ponudu poslušnosti i žrtve, posta, mrtvljenja i čistoće” za one u redovničkom životu.
Pomolimo se s don Dolindom i de Montfortom da dajući sve Mariji možemo primiti “sve” koje je sam Isus.
U svojoj srži, marijansko posvećenje je prepoznavanje našeg siromaštva pred Bogom i traženje ispunjenja Božjim milostima kroz ponizno obraćanje Mariji. Riječ je o davanju više nego primanju, ljubavi više nego o tome da budete voljeni. Marijina uloga je da nas nauči kako biti malen, kako primiti kraljevstvo Božje kao dijete. Kao što je de Montfort zapisao, predajući se Mariji bezrezervno, “više slavimo Isusa u jednom mjesecu nego u mnogim godinama zahtjevnije pobožnosti” (Prava pobožnost br. 222). To je tajna svetosti koju je Duh Sveti otkrio svecima koji su tim putem išli prije nas.
Padnimo i mi, poput mudraca, ničice pred Isusom i častimo njegovu Majku, prinoseći Mu svoje darove kroz njezine neokaljane ruke. Što veći dar možemo dati od dara samih sebe? Pomolimo se s don Dolindom i de Montfortom da dajući sve Mariji možemo primiti “sve” koje je sam Isus.
„O Isuse koji živiš u Mariji, dođi i živi u svojim slugama u duhu svoje svetosti, u punini svoje moći, u savršenosti svojih putova, u istini svojih kreposti, u zajedništvu tvojih otajstava. Imaj vlast nad svakom neprijateljskom silom u vlastitom Duhu na slavu Boga Oca. Amen.” (sv. Louis de Montfort.)