U vremenu došašća koje nas priprema za Božić Crkva pred nas stavlja ženu koju je Bog od početka izabrao da bude majka njegova Sina, ženu koja se učinila vratima za ulazak Božje riječi u svijet. Došašće je marijansko vrijeme u kojem je Marija u svojoj utrobi napravila mjesto za Otkupitelja svijeta, vrijeme kad je Djevica u sebi nosila očekivanje i nadu čovječanstva. Marija je ne samo iščekivala zajedno sa svojim narodom povijesni dolazak Mesije, nego ga i pripremila i omogućila.

Papa Pio IX. bulom Ineffabilis Deus, od 8. prosinca 1854. godine, proglasio je svečano dogmu o bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. U buli se, između ostaloga, kaže: Izjavljujemo, objavljujemo i definiramo da je blažena Djevica Marija od prvog časa svog začeća, po posebnoj milosti i povlastici Svemogućeg Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage izvornoga grijeha. Ta sloboda od grijeha Božji je dar na koji je Marija odgovorila savršenom suradnjom s Božjom milošću. Njezina izvanredna svetost ne udaljava je od ljudi, nego, naprotiv, na jasan i očit način usmjerava svakog od nas prema onom cilju na koji Bog poziva svakog čovjeka. Premda je Marija jedina od ljudi bila bezgrešna na ovom svijetu, njezin nam život daje nadu da smo i mi nešto više nego samo slabi i grešni, da i u nama Božja milost može učiniti i čini ono što je u Mariji učinila.

Božja riječ današnje svetkovine vodi nas od otajstva slabosti do svetosti čovječanstva. Prvo čitanje iz Knjige Postanka vodi nas do trenutka pobune čovjeka protiv Boga na početku stvaranja. Apostol Pavao u Poslanici Efežanima podsjeća na veliko dostojanstvo na koje je Bog uzdignuo sve ljude predodredivši ih da budu sveti i besprijekorni pred Njim u ljubavi. Ulomak iz Lukina Evanđelja naviješta objavu Marijina poziva i po njoj ispunjenje obećanja koje je Bog dao čovječanstvu od samog početka. Evanđelje opisuje Marijino životno stanje, anđelovu pojavu i poruku, Marijinu zbunjenost i molbu za pojašnjenjem poruke, anđelov odgovor, davanje znaka i Marijin odgovor anđelu.

Marija je bila djevojka zaručena za čovjeka iz Davidove kuće, po imenu Josip. U tadašnjem okruženju, a posebno u Galileji, djevojčica s nešto više od dvanaest godina mogla se već udati, ali je neko vrijeme ostala u očevoj kući prije nego što ju je muž uzeo da živi u njegovoj kući.

Anđeo se ukazuje Mariji i obraća joj se uobičajenim grčkim pozdravom: Raduj se! Naziva je milosti punom. Ta pohvala tako nam je poznata jer je izgovaramo svaki put kad molimo: Zdravo, Marijo, milosti puna! Od trenutka kad su je začeli njezini roditelji, Marija je osoba jedinstvene Božje sklonosti, u vječnom Božjem planu izabrana da bude majka Božjeg Sina koji je postao čovjekom. Marija je žena ispunjena Božjom naklonošću. Bog joj je dao poslanje koje ju je učinilo Njegovom suradnicom u djelu spasenja.

Anđelove riječi izazvale su Marijinu uznemirenost i zato ju je pozvao da se ne boji jer je našla milost u Boga: Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. Na anđelov navještaj Marija odgovara pitanjem: Kako će se to biti kad ja muža ne poznajem? Marija je tražila objašnjenje na koji će se način ostvariti mesijanska objava jer ne ‘poznaje’ nijednog čovjeka. Na Marijino pitanje anđeo odgovara: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.  Na kraju je navještenja anđeo dao znak i otkrio Mariji trudnoću njezine rođakinje Elizabete. To je bio vidljivi znak koji je potvrdio vjerodostojnost anđeoske objave. Marija na kraju odgovara: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! Na taj se način stavila na raspolaganje Božjem planu i potpuno se u njega uključila.

Cijela povijest čovječanstva povijest je u kojoj Bog govori jer se želi objaviti ljudima zato što ljubi čovjeka. Kod stvaranja, kako čitamo u Knjizi Postanka, vidje Bog da je dobro sve što je učinio (Post 1,25b). Naše čašćenje Marije dijeli Božju zadivljenost, divimo se onom što je Bog izveo u Mariji i po Mariji. Promatrajući Mariju, naš se život pretače u dosljedan izbor Boga i ljubavi prema Božjoj riječi. Zamorno je uvijek reći svoje da Bogu, a jednako tako i svoje ne grijehu. Marija je bezgrešna jer izrekla svoje da Bogu i svoje ne grijehu. Blagdan Bezgrešnog začeća podsjeća nas da postoji samo jedna stvar koja istinski onečišćuje čovjeka i izvrće vrijednosti: reći Bogu ne i reći da grijehu.

Marija nam je uzor svetoga života. Ona je posve Božja i istovremeno žena potpuno svog vremena i svakog vremena. Ona je majka i sestra onih koji su na putu, tražitelja smisla i istine. Zbog toga se ne smijemo umoriti u nasljedovanju njezinih kreposti. Molimo da nam ona svojim zagovorom olakša potpuno i pouzdano prianjanje uz Božju riječ koja je jedina sposobna promijeniti povijest i srca ljudi.

Otajstvo Marijina bezgrešnog začeća izvor je unutarnjeg svjetla, nade i utjehe. Usred životnih kušnji govori nam Marija da je milost veća od grijeha i da je Božje milosrđe jače od zla. Naučimo od nje jednostavnu i duboku životnu lekciju: Što se više odričemo onoga što je naše, to će nam Bog više ponuditi ono što je njegovo! 

Marija je tu da nas podsjeti da, ako dopustimo Bogu da djeluje u nama, možemo postati ono što je Bog za nas oduvijek naumio. Marija nije tužno žaljenje za onim što možemo biti, već živa nada da možemo postati ono što je Bog u svojoj ljubavi za nas zamislio.

Njezin zagovor neka nam pomogne da se izgradimo, prema Božjoj zamisli, u dobre i svete ljude, jer lijepo lice imaju samo oni koji prihvaćaju Božju ljubav i koji ga ljube.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Mate Gašparovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.