Službenica Božja Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900., a umrla je u Zagrebu 8. listopada 1957. godine. Radila je kao prosvjetna djelatnica te je utemeljila svjetovni institut “Suradnice Krista Kralja”. Uz blaženog dr. Ivana Merza bila je najsnažnija nositeljica i pokretačica katoličkih gibanja u Hrvatskoj.  Godinama je uređivala glasilo “Za vjeru i dom”, u kojem je napisala mnogobrojne članke o tada aktualnim temama. Za svoje djelovanje među mladima unutar Katoličke akcije dobila je 1942. visoko crkveno odličje “Pro Ecclesia et Pontifice”, kao prva žena u Hrvatskoj.

Godine su prolazile, a ja sam zaboravila na svetog Josipa, na njegove radničke ruke, na kojima je Dijete počivalo, na njegov smiješak. Kako čovjek lako sve zaboravi, pa i velike, značajne stvari. Ali sveti Josip nije zaboravio mene. Ovoga ožujka susrela sam ga drugi put. U malenoj kapelici na jednom svijetlom zagrebačkom brežuljku. Stajao je na oltaru sa Djetetom u naručaju i bijelim ljiljanom u ruci, a nad njim se nadvila ogromna zgrada jedne redovničke obitelji.

Ovaj put se nije smiješio. Gledao je ozbiljno, ali mi je mnogo toga rekao.

Ovaj put se nije smiješio. Gledao je ozbiljno, ali mi je mnogo toga rekao. Pokazao mi je prostodušnost svoga srca. Svetu jednostavnost svoje duše. Svu brižljivost hraniteljskog poziva. Svu pažnju u suradnji sa svojim božanskim Štićenikom. A onda mi je pokazao svoju brigu oko umirućih. Svoju zaštitničku ulogu u obiteljima. Svoju pokroviteljsku ulogu u Crkvi.

Spustila sam se na koljena kao nekad. I molila sam da ga više nikad ne zaboravim.

Sve mi je to pokazao, a ja sam stajala još više iznenađena nego onda, kad mi se kao djetetu smiješio u crkvi. Spustila sam se na koljena kao nekad. I molila sam da ga više nikad ne zaboravim. Da ga uvijek pratim. Njega i njegovu božansku Obitelj.

Marica Stanković, Za vjeru i dom, 1943., br 4., str. 1-3