Maja Tenšek, 40-godišnja majka petero djece, preminula je prije godinu dana nakon kratke i teške bolesti. Iza sebe je ostavila ogromno svjedočanstvo vjere u Gospodina, kako u radosnim trenucima, tako i u trenucima patnje i križa. Mnoga srca dotaknula je radošću s kojom je nosila svoj križ. Bila je utjeha, ne samo svojoj obitelji, nego i svima nama koji smo slušali i čitali o ovoj hrabroj ženi. To svjedoči i broj ljudi koji su došli na Majinu sahranu. Maja je preminula gledajući Nebo, a to svjedoče i posljednje riječi koje je uputila svojoj obitelji: “Ovo nije kraj. Bog vas voli takve kakvi jeste”.

Obitelj Garić poznajem godinama i zaista gledano ljudskim očima mogli bismo reći da ih ‘život nije mazio‘, ali gledajući očima vjere možemo reći da su kušnje pretvorili u priliku za svetost i tako nam dali veliko svjedočanstvo vjere u Gospodina. U razgovoru s Majinom sestrom Ivanom uvijek otkrijem snagu vjere u svakoj životnoj situaciji.

Trag u beskraju

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu Ivana istaknula je da obitelj još nije svjesna da je prošla godina dana od Majine smrti i da je za njih sve nestvarno.

“Često nam je teško pa i preteško, ali uz Njegovu pomoć guramo i pokušavamo slijediti Majin recept i ići kroz život polako, dan po dan. Moram naglasiti da koliko god zna biti teško opet je to sve toliko čudesno i milosno. Bog nam je svima dao u paketu s križem i čudesnu snagu za nošenje istog pa se često sami sebi čudimo kako smo sve to preživjeli i kako se nosimo s tim, a onda opet po tko zna koji put shvatimo da je to uistinu sve dar i zapravo ništa nije do nas, nije to naša snaga…”, svjedoči Ivana.

Od početka Majine bolesti pa sve do trenutka prelaska u vječnost obitelj svjedoči o nadnaravnoj snazi koju im je Gospodin dao. “On nam je iskazao tu milost i posudio ogromnu snagu i vjeru na čemu sam mu prezahvalna jer ne mogu ni zamisliti što bismo bez tih darova”, dodala je.

Meni jedino što pada na um da ti odgovorim opet jest to da je to on, vjera u njega i vjera u Majinu svetost.

A na pitanje što im je utjeha u borbi u kojoj su se našli odgovorila je: “Meni jedino što pada na um da ti odgovorim opet jest to da je to on, vjera u njega i vjera u Majinu svetost. Kad bismo isključili vjeru u njega ništa nam ne bi imalo smisla, ali s njim sve ima smisao”.

Nemoguće je ne govoriti o brojnim ljudima koje je Maja povezala što svjedoči i Ivana: “Maja je uistinu povezala veliki broj ljudi, dotiče i dan danas i znane i neznane svojim primjerom. Mnogi svjedoče da su se upoznali i zbližili s Majom tek nakon njene smrti, mnogi su osjetili poticaj da joj se mole za zagovor. I nakon godinu dana pristižu razna svjedočanstva što nas jako raduje i volimo ih čitati jer sve nas to puni i daje dodatnu snagu i smisao svemu pa nam je odmah nekako lakše podnositi gubitak naše voljene Maje”.

I nakon godinu dana pristižu razna svjedočanstva što nas jako raduje i volimo ih čitati jer sve nas to puni i daje dodatnu snagu i smisao svemu pa nam je odmah nekako lakše podnositi gubitak naše voljene Maje

Ivana u srcu nosi veliku zahvalnost i dodaje:” Iskoristila bih ovu priliku i da se zahvalim svima koji misle na moju Maju, Majinu djecu i sve nas, hvala svima na svakoj molitvi i hvala svim dobročiniteljima na i najmanjem iskazivanju pažnje i ljubavi. Molimo se i mi za sve te ljude dobre volje, naše molitelje i dobročinitelje koji su nam proteklu godinu dana davali posebnu snagu i bili naš vjetar u leđa, produžene Gospine ruke i podsjećali nas da Bog stvarno brine o svima nama, ali i o najmanjim detaljima te nam raznim gestama davali potvrdu za ono što svi duboko u sebi vjerujemo i osjećamo, a to je da je naša Maja stvarno sveta žena”.

Iskoristila bih ovu priliku i da se zahvalim svima koji misle na moju Maju, Majinu djecu i sve nas, hvala svima na svakoj molitvi i hvala svim dobročiniteljima na i najmanjem iskazivanju pažnje i ljubavi.

“Sigurna sam da ona sad još jače moli za sve nas, da se svi spasimo i jednog dana okupimo u raju jer ako sam si išta posvijestila u ovih godinu dana to je onda ta činjenica da je najbitnije dušu spasiti, a za sve drugo je lako”, poručila je.

Zagledana u Nebo

Maja im je svojim osmjehom pružala utjehu svima koji su je susretali, a u trenucima patnje ona postaje melem za rane drugima i tu se očitovala svetost ove žene. Slušajući kako ona sve to podnosi dovelo me je u stanje da preispitam svoju vjeru, da promislim koliko sam ja spremna Gospodinu predati sve, potaknulo me da razmislim o svojoj zahvalnosti ili točnije rečeno nezahvalnosti. Majina zagledanost u Nebo provocira i izaziva na promjenu.

Maja je znala da nema Uskrsa bez Velikog petka ni uskrsnuća bez križa!

Neka nam njezin primjer bude poticaj da ne ostanemo zakopani u nezahvalnosti već da gledamo u Nebo kako bi svaka naša borba dobila smisao. Maja je znala da nema Uskrsa bez Velikog petka ni uskrsnuća bez križa!