Razgovor prenosimo s portala Katolički tjednik Nedjelja ba.

Vlč. Patricio član je Neokatekumenskog puta, koji je svoju formaciju završio 2022. u Guadalajari te tu i ostao na službi. Rođen je u Poreču 31. prosinca 1977., od roditelja Tome Starića i majke Adrijane, rođ. Benčić. Ima mlađeg brata Marka. Osnovnu školu, kao i srednju trgovačku sa zvanjem komercijalist, završio je u rodnom gradu. Zadnji posao koji je obavljao bio je u Hrvatskoj pošti. Točka prijelomnica u njegovu životu bila je 1996. kada je, slušajući kateheze, ušao u zajednicu Neokatekumenskoga puta u Poreču. Božjom Providnošću u Meksiko je došao 2011., a sa studijem teologije započeo je godinu poslije u Guadalajari. Svećeničko ređenje primio je 2022. zajedno s još 70 kolega po rukama tamošnjeg nadbiskupa Joséa Francisca Roblesa Ortege. Kao netko tko je već mogao osjetiti bilo meksičkoga naroda, bio je dobar sugovornik za približiti vjeru i izazove te sličnost Crkve u Meksiku s onom u Hrvata.

Vlč. Patricio, imali ste milost svoju mladu misu slaviti 9. lipnja 2022. u svetištu Gospe Guadalupske u Mexico Cityju. Što ova Gospa znači Meksikancima ili, da kažemo šire, ljudima Latinske Amerike? Kakvo je njezino povijesno utemeljenje?

Da, mogu reći da je to bila za mene posebna milost slaviti moju mladu misu u svetištu Gospe Guadalupske. To je bila moja prva misa koju sam predvodio.

Gospa Guadalupska zaštitnica je Meksika i Latinske Amerike. Ona ima značajnu prisutnost u životu Meksikanaca i predstavlja jedinstvo meksičkog naroda. Poznato je da je svetište bazilike Gudalupe u gradu Meksiku najposjećenije marijansko svetište na svijetu, koje posjeti godišnje oko 20 milijuna hodočasnika.

Poznato je da je svetište bazilike Gudalupe u gradu Meksiku najposjećenije marijansko svetište na svijetu, koje posjeti godišnje oko 20 milijuna hodočasnika.

Godine 1531., prvom polovicom prosinca, Indijanac Juan Diego pošao je iz grada u kome je živio u grad Meksiko na svetu misu. Kada je stigao na brdo Tepeyac, čuo je glas kako ga zove po imenu. Bila je to Djevica Marija koja mu je rekla: mali Juan, najmanji od moje djece, ja sam Uvijek Djevica Marija, Majka pravoga Boga za koga se živi. Idi do biskupa i reci mu da želim crkvu na tom mjestu. Kad je to učinio, biskup je bio nepovjerljiv. Juan Diego se zatim vraćao u grad i opet susreo Djevicu Mariju i objasnio joj što se dogodilo. Ona je bila uporna i ponovno ga je poslala biskupu da ponovi poruku. Biskup ga je saslušao i rekao da mu da neki znak koji bi dokazao kako je ona Majka Božja i da je njezina želja izgraditi crkvu. Na povratku Juan Diego opet se susreo s Djevicom Marijom i ispričao sve događaje. Ona mu je naredila da se sljedećeg dana vrati na isto mjesto jer će mu ona dati znak. Sutradan nije se mogao vratiti na brdo jer je njegov ujak Juan Bernardino bio teško bolestan. Rano ujutro 12. prosinca Juan Diego je brzo otišao pronaći svećenika za svog ujaka koji je bio na samrti.

Kada je stigao na mjesto gdje se trebao susresti s Djevicom Marijom, radije je krenuo drugim putom kako se ne bi susreo s njom.

Kada je stigao na mjesto gdje se trebao susresti s Djevicom Marijom, radije je krenuo drugim putom kako se ne bi susreo s njom. Ona je odjedanput stala pred njega i pitala gdje ide. Njega je bilo sram i objasnio je što se događa. Gospa mu je rekla da ne treba brinuti jer njegov ujak neće umrijeti, nego ozdraviti. Juan Diego je pitao za znak koji će odnijeti biskupu. Djevica Marija rekla mu je da se popne na brdo, naći će ruže koje će staviti u plašt i odnijeti biskupu. Kad je to učinio i pred biskupa Fraya Juana Zumarragu razmotao svoj ogrtač, ruže su pale na tlo, a na plaštu je bilo otisnuto ono što je danas poznato kao slika Gospe Guadalupske. Nakon toga što je biskup vidio, odnio je svetu sliku i dao izgraditi crkvu. Slika Djevice Guadalupske štuje se u Meksiku s velikom pobožnošću.

Uz sliku Gospe Guadalupske vežu se mnoge izvanredne priče. Što nam možete o tomu kazati? I postoje li još uvijek događaji koji se mogu promatrati kao nadnaravni znakovi?

Da, zbilja postoje mnogi znakovi koje je Bog preko ove slike davao i daje. Izrađena je uglavnom od vlakana kaktusa. Riječ je o plaštu (tilmi) koji je obično jako loše kvalitete s jako hrapavom površinom. No, slika je čudesno još uvijek sačuvana netaknuta i zadržava svoje boje gotovo pet stoljeća.

Uz ostalo, valja spomenuti kako je sliku proučavao i liječnik-oftalmolog te u Gospinim očima uspio identificirati više osoba – u oba oka. Čini se da je „uhvaćen“ trenutak kada je Juan Diego pokazao tilmu pred biskupom Zumarragom.

Jedan od takvih je i slučaj kada je radnik čistio staklenu prevlaku slike te slučajno prolio kiselinu. Logično bi bilo očekivati da je potpuno uništena. No, nije.

Također, u povijesti je zabilježen niz događaja koji se vežu uz sliku, a razumom ih je teško shvatiti. Jedan od takvih je i slučaj kada je radnik čistio staklenu prevlaku slike te slučajno prolio kiselinu. Logično bi bilo očekivati da je potpuno uništena. No, nije. Postoji neka mrlja na platnu, ali slika i plašt na kojoj je oslikana ostali su netaknuti.

Uz to, možda je i najznakovitije da je 1921. postavljena bomba ispred slike. Eksplozija je bila tako velika da je oštetila prozore. Međutim, slika i staklo oko nje ostali su netaknuti.

Ljudi će različito komentirati sve ove događaje, ali je očito kako lik Gospe Guadalupske i danas potiče na produbljivanje vjere.

Postoji li nešto što je na osobit način karakteristično za proslavu svetkovine Gospe Guadalupske?

Postoji. Tradicija je da se moli 46 krunica u čast Gospe Guadalupske. To je simboličan broj koji predstavlja broj zvijezda otisnutih na plaštu spomenute čudotvorne Gospine slike. Mi smo u župi te pobožnosti započeli 28. listopada pa ih obavljamo sve do svetkovine Gospe Guadalupske, 12 prosinca.

Službujete u Nadbiskupiji Guadalajara koja je, sa sedam milijuna vjernika, jedna od najvećih biskupija na svijetu. Kako je organiziran pastoral i na što se osobito stavlja naglasak?

Naglasak se stavlja na „veliku misiju milosrđa“. Postoji pet prioritetnih područja koja su detektirana kao: 1. obitelj u krizi; 2. mladi u krizi; 3. razbijeno društveno tkivo; 4. svećenici u krizi i 5. starije osobe u krizi.

Dakle, cjelokupan se pastoral nastoji organizirati kroz ovu „veliku misiju milosrđa“ za koju možemo reći da je kampanja za evangelizaciju i donošenje milosrđa.

Dok se Europa suočava s problemom nataliteta i, možemo kazati, polako izumire, kakva je demografska slika u Meksiku?

Meksiko je velika država koja ima oko 128 milijuna stanovnika. Poznajem mlade obitelji koje su otvorene životu i imaju četvero-petero i više djece. Ne bi se, stoga, moglo kazati da dijeli demografske probleme koji muče Europu.

Za Meksikance obično mislimo kako su temperamentni ljudi. No, kakvi su, prema Vašem mišljenju, zapravo?

Ono što bih mogao kazati na temelju vlastita iskustva jest da su: otvoreni, srdačni, gostoljubivi i općenito: domaćini.

U Meksiku ste od 2011. Možete li napraviti poveznice između Hrvata i Meksikanaca kada je riječ o življenju vjere i vjerničkoj praksi?

Za iscrpan odgovor na ovo pitanje vjerojatno bi trebalo provesti i jedno sociološko istraživanje… No, ono što prvo upada u oči jest da se većina, kako Hrvata, tako i Meksikanaca izjašnjava katolicima. Također, uočljivo je da je većina vjernika na misama srednje ili starije životne dobi.

Slični su i običaji koji se vezuju za kult mrtvih, tj. kao i Hrvati, i mnogi Meksikanci na Dušni dan, 2. studenog odlaze na groblje zapaliti svijeće i donijeti cvijeće na grobove svojih najmilijih.

Uz ovo, a s obzirom da se nalazimo u vremenu došašća, poveznice je moguće pratiti i u proslavi Božića. I Meksikanci imaju tradiciju postavljanja jaslica u svoje domove i crkve, tj. uprizorenja dolaska maloga Isusa; tu je i božićno drvce s ukrasnim vijencima te, također, cvijet Božićna zvijezda (Noche buena); pjevaju se božićne pjesme i u velikom se broju ide na Polnoćku, kao i na dnevnu misu na Božić. Ovaj se blagdan proslavlja u krugu obitelji i predstavlja dan kada se s puno radosti, nade i žara u svečanom i veselom raspoloženju slavi Isusovo rođenje.

Kako se doživljava svećenika u meksičkom društvu?

Osobno doživljavam da je svećenik u meksičkom društvu i u Guadalajari gdje služim jako poštivan i cijenjen.

Katolički tjednik je 1926. – 1929. izvještavao o velikom progonu Crkve u Meksiku pod boljševičkim režimom Plutaca Eliasa Callesa. Je li živa svijest o tom stradanju i možemo li govoriti o duhovnim plodovima iz toga doba?

Dakako. To je bilo teško doba za Katoličku Crkvu u Meksiku. Međutim, Bog je dao snage Meksikancima. Vjerujem da je mučenička krv koja je tada prolivena bila ključna za rast vjere u meksičkom narodu. Tamo gdje je proliveno puno krvi za Krista, ima i puno poziva. Kao ilustraciju toga dovoljno je kazati da je prošle godine za svećenike zaređeno nas 70 svećenika za Nadbiskupiju Guadalajara.

Vjerujem da je mučenička krv koja je tada prolivena bila ključna za rast vjere u meksičkom narodu.

Postoje li u mentalitetu i političkoj praksi Meksikanaca još uvijek ostatci toga režima? Poznato je kako je država bila nacionalizirala crkvenu imovinu. Je li ispravljena ta nepravda?

Nažalost, može se reći kako je komunizam dosta oštetio dušu meksičkoga čovjeka, a to se povremeno može vidjeti i danas, na osobit način u političkim borbama.

Glede oduzete imovine, ono što je država nacionalizirala, ostalo je državi s tim da Crkva danas koristi tu imovinu. Znači nije se dogodila restitucija, nego država zadržava pravo vlasništva s time što Crkvi dopušta korištenje.

Meksiko je nažalost poznat i po postojanju narkokartela. Što Crkva može učiniti kako bi se mlade očuvalo od toga zla?

I u suočavanju s ovim zlom trebamo imati na umu kako u Crkvi postoji puno različitih karizma. Jedan je od načina pozvati mlade na Neokatekumenski put. Vjerujem da mlade treba evangelizirati. U kolovozu ove godine bio sam s mladima iz Guadalajare na Svjetskom susretu mladih s papom Franjom u Lisabonu. Bilo je fantastično. Mladi su bili presretni. Mogu kazati kako su ovakvi susreti od velike pomoći za mlade: ponuditi im veći smisao od onoga koga daje svijet droge i kartela, koji ih zapravo samo zarobljuje.