"Sve ovo je važno, ali najvažnije je znamo li mi gdje želimo stići? Ako ne znamo, uzalud nam sve jer ćemo se opet izgubiti jer nemamo cilj. Kada imamo cilj, onda nije toliki problem niti zalutati, jer uvijek ćemo znati kamo želimo doći. Stoga je presudno da odlučiš što želiš od svoga života. Kada si odrediš cilj onda ćeš moći odabrati najbrži put. Samo znaj, kršćanstvo nije sprint, ono je maraton, ali maraton koji donosi najbolju nagradu, neraspadljiv vijenac slave", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Čovjek je konstantno na putu, ustaje svakoga dana kako bi negdje stigao. Ustaje i ne razmišlja previše o načinu kako će tamo stići ako je sve u redu, ako je sve onako kako je navikao. Ako bi se što slučajno poremetilo, bilo to da je zaspao ili da je neka cesta zatvorena, čovjek je u problemu jer postoji mogućnost da će zakasniti na svoje odredište. U takvim situacijama najčešće posežemo za navigacijskim uređajem kako bismo pronašli sljedeću najbržu rutu do našega cilja. Taj uređaj može biti najkvalitetniji, ali uzalud nam to sve ako ne znamo adresu kamo želimo stići.
Kada je sve u redu vjernik zna kako je njegov cilj nebo, svetost ili koji god drugi termin želite uzeti.
U životu vjernika se događaju iste stvari, ali možemo reći na jednoj drugoj razini. Kada je sve u redu vjernik zna kako je njegov cilj nebo, svetost ili koji god drugi termin želite uzeti. On svakoga dana ide korak bliže tome cilju, ali postoji mogućnost da će se umoriti pa će zaspati i prestati napredovati, tada ćemo čuti kako je najpobožniji bio dok je bio mali i molio s bakom. Očito je kako je tu zaustavljen napredak. Drugi problem je kada nešto “iskrsne” pred čovjeka, a to je uvijek grijeh. Nešto što ne želimo, ali se s vremena na vrijeme pojavi te ga onda treba nadvladati. Ako ćemo tražiti neki put onda ćemo definitivno najprije morat uočiti grijeh, a potom se i pokajati i pristupiti ispovijedi. To je “najbrži” put kako bismo se vratili na put svetosti. Za ostati na tom putu potrebna nam je hrana, a to je euharistija i osobna molitva. Ako toga nema, možemo odmah zaboraviti da ćemo daleko doći svojim snagama. Nije na odmet imati duhovnika koji će nam biti pomoć na tome putu.
Ako ćemo tražiti neki put onda ćemo definitivno najprije morat uočiti grijeh, a potom se i pokajati i pristupiti ispovijedi. To je “najbrži” put kako bismo se vratili na put svetosti.
Sve ovo je važno, ali najvažnije je znamo li mi gdje želimo stići? Ako ne znamo, uzalud nam sve jer ćemo se opet izgubiti jer nemamo cilj. Kada imamo cilj, onda nije toliki problem niti zalutati, jer uvijek ćemo znati kamo želimo doći. Stoga je presudno da odlučiš što želiš od svoga života. Kada si odrediš cilj onda ćeš moći odabrati najbrži put. Samo znaj, kršćanstvo nije sprint, ono je maraton, ali maraton koji donosi najbolju nagradu, neraspadljiv vijenac slave!