Evanđelje

Na svetkovinu Krista Kralja, sveti Luka opisuje prizor Kristova raspeća. Dok je Isus prolazio zemljom, potaknuo je mnogo mesijanskih očekivanja. To je uzbuđenje doseglo vrhunac na Cvjetnicu, kada ga je mnoštvo dočekalo u Jeruzalemu kao Onoga koji je došao u ime Gospodnje. U roku od tjedan dana, raspoloženje se potpuno promijenilo. Religiozne elite grada obrušile su se na Njega, da Ga ubiju, baš kao što je Herod pokušao učiniti kad se rodio. Čak su ga Isusovi najbliži prijatelji napustili u ovo mračno vrijeme. Zašto je nada Njegovih gorljivih sljedbenika umrla tako brzo?

Nitko nije mogao vjerovati da je čovjek koji je činio takva čudesna djela i koji je tvrdio da je Sin Božji mogao tako jadno, nemoćno završiti. No, promaklo im je ispred očiju nešto vrlo važno i spasonosno.

Jedan od zločinaca koji su pogubljeni s Njim mu je rekao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas.” Ova podrugljiva nevjerica potpuno je obavila Gospodina u njegovim posljednjim satima. Čuje u podsmjehu vladara i vojnika: “Druge je spašavao, neka spasi sebe ako je izabranik, Krist Božji.” Nitko nije mogao vjerovati da je čovjek koji je činio takva čudesna djela i koji je tvrdio da je Sin Božji mogao tako jadno, nemoćno završiti. Isusovo odbijanje da uzvrati udarac, njegova nemoć bili su ono što je sve šokiralo. Njegovim klevetnicima ta je slabost bila dokaz da je cijelo vrijeme bio varalica. Mesija, Davidov sin, jednostavno nije mogao voditi svoj narod ovim putem – krvav, pretučen, pribijen na križ. Njegovim je prijateljima ovaj prizor morao biti posebno gorak. Rekao je i učinio mnogo neobjašnjivog dok je bio s njima, ali ni to ih nije pripremilo za ovo. Koliko im je bilo bolno gledati kako se iznad Njega podiže znak s natpisom: “Ovo je kralj židovski “? (Lk 23,35-43)

Obraćeni kriminalac uči nas da ne uzmičemo ili odstupimo od povjerenja u Isusovo Kraljevstvo, bez obzira što vidimo u ovom životu.

Međutim, tamo je bila jedna osoba koja je vidjela nešto u Isusu možda nitko drugi osim Njegove Majke. On je taj koji nam daje posljednju lekciju o vjeri prije nego započnemo novu liturgijsku godinu. Od dvojice zločinaca koji su bili pogubljeni s Isusom, jedan je imao otkrivenje. Možda je također grdio Isusa (vidi Mk 15,32), ali onda se nešto promijenilo. U redcima 32-34, koji nisu uključeni u jučerašnje čitanje, čujemo da se Isus naglas molio za svoje progonitelje: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Tko radi takve stvari? Je li ovaj izvanredni čin milosrđa i ljubavi zabio osudu i vjeru u srce krivca? Ne znamo sa sigurnošću, ali znamo da ovaj zločinac nije vidio slabost i neuspjeh u Isusu. Vidio je da je natpis iznad Njegove glave istinit: “Ovo je kralj židovski.” Vidio je da kraljevstvo kojim je Isus vladao nije od ovoga svijeta. Nije vidio kraj nego početak: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.” Nema dubljeg čina vjere od ovoga! Moći vidjeti i vjerovati u ono što se nalazi s onu stranu osjetila, jer gledati Isusa, bit je života vjere. Obraćeni kriminalac uči nas da ne uzmičemo ili odstupimo od povjerenja u Isusovo Kraljevstvo, bez obzira što vidimo u ovom životu. Jednog dana, kao što nas jučerašnja svetkovina Krista Kralja uvjerava, ono što se sada može vidjeti samo vjerom bit će očitovano svima. To je nada Crkve, i to kakva je to veličanstvena nada!

Izvor: Catholic Exchange/Gayle Somers