Crkva danas slavi svetkovinu Krista Kralja ili, još preciznije, Krista, Kralja svega stvorenja. Relativno je to mlada svetkovina koja se u Crkvi slavi „tek“ malo manje od sto godina. Njezina se proslava smješta na kraj liturgijske godine kako bi se i tom gestom simbolično poručilo da je Krist Kralj kralj vremena i vjekova, Alfa i Omega, početak i svršetak. 

Nadalje, kako nas poučava Isus u današnjem evanđeoskom odlomku, napisanom perom svetoga Ivana, znamo da njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Njegovo je Kraljevstvo duhovne naravi. Ali unatoč ovoj činjenici, i Kristovo kraljevstvo ima svoje zakone koje smo dužni poštovati kao i svojega Sudca, koji će svima nama na koncu vremena suditi po tim istim zakonima. Te Kristove zakone nije teško zapamtiti. Njih, barem napamet ako ne već i životom, nauče djeca već u pripravi za sakrament prve pričesti. Ti se zakoni Kristova kraljevstva svode dakle na 10 Božjih zapovijedi. Ili, još kraće, na one dvije (koje zapravo i nisu dvije, nego jedna – jer jedna nužno pretpostavlja drugu) zapovijedi ljubavi. Sjetit ćemo se ona Kristova poziva mladiću koji je Isusu nabrojao sve zapovijedi, iskreno mu priznao da ih sve vrši, ali Kristu to nije bilo dovoljno. Tražio je od njega još jedan korak više, a to je da proda svoj imetak i da ga slijedi. To je, dakle, zlatno pravilo koje vlada u Kristovu kraljevstvu – ne samo obdržavanje njegovih zapovijedi, nego slijeđenje i nasljedovanje Krista potpunim srcem, oslobođeni svake navezanosti ili ovozemaljskoga tereta. 

Kao i sva druga kraljevstva, i Kristovo je kraljevstvo izloženo stalnoj opasnosti od napada neprijateljskih snaga vođenih željom da ga obore i osvoje, a njegova Kralja pogube. O tome napadu te hladnokrvnom smaknuću vođe čitamo u današnjem evanđeoskom odlomku. Krista, kojega žele ubiti i pogubiti, dovode pred prokuratora Pilata kako bi on Kralju Života i Smrti oduzeo život. Kako ironično! I kasnije je tijekom povijesti bilo brojnih napada da se Kristovo kraljevstvo i njegova Crkva koja ga na ovoj zemlji uprisutnjuje, ali ga u potpunosti ne iscrpljuje, unište te da im nestane svakoga spomena. 

No, nažalost, Kristovu kraljevstvu nisu prijetili samo vanjski neprijatelji, oni „izvana“. Svjedoci smo da su tijekom povijesti, ali i u današnje vrijeme, Kristovo kraljevstvo napadali i napadaju ljudi „iznutra“. Ti udarci zasigurno bole puno više, oni su zasigurno puno opasniji i teži negoli udarci koji dolaze izvana. Udarci koji su Kristovu kraljevstvu zadali oni koji su na prvome mjestu imali zadaću njegova propovijedanja i širenja – svećenici, biskupi, redovnici i redovnice – zasigurno su mu puno više naštetili nego Pilat ili pak svjetina koja je glasno uzvikivala i tražila Kristovu smrt. Udarci koji su počinjeni u tišini, negdje daleko od „svjetine“, u tajnosti. Udarci koji su naneseni Kristovu kraljevstvu, a o kojima se šutjelo i koji su skrivani i zataškivani godinama, nanose bol i štetu Kristovu kraljevstvu. Još više bole kad se krik tih napada kao i struktura te organiziranost grijeha sada, nakon nekoliko godina ili desetljeća, zbirno otkriva te na površinu izlaze mučni detalji kao i velike brojke o tolikim grijesima zaređenih službenika protiv djece i maloljetnika, o čemu govore izvještaji iz Francuske proteklih dana. No potrebno je da se ti napadi na Kristovo kraljevstvo glasno čuju i da odjeknu i u Crkvi i u svijetu. Glasno kao što je odjekivao glas svjetine kad je Krista osuđivala na smrt. Jer taj put glasnoga i jasno artikuliranog te dokazanog ukazivanja na probleme dovest će do pročišćenja Crkve od korova ili trnja koje guši rast Kristova kraljevstva na zemlji. No, također treba glasno odjeknuti i činjenica da se upravo Crkva, kao nijedna druga institucija društva, odlučila jasno i nedvosmisleno te strukturirano i institucionalizirano boriti protiv ovoga korova i trnja kako bi i dalje kraljevstvo Božje moglo rasti, kako bi žrtve dobile ispriku i zadovoljštinu te im se barem djelomično ublažila njihova bol, a prijestupnici bili kažnjeni. 

Danas, dok u Crkvi slavimo i Svjetski dan mladih u partikularnim Crkvama, molimo za naše mlade. Za našu djecu. Da upravo oni budu i sadašnji, ali i budući širitelji Kristova kraljevstva. Molimo da i po njihovu primjeru, po njihovim molitvama i životima ovim svijetom zavlada logika Kristova kraljevstva – logika blaženstva, tj. logika ljubavi prema Bogu i prema ljudima. Tada će, vjerujem, Kristovo kraljevstvo imati manje neprijatelja – i onih izvana, ali, još važnije, onih iznutra. A kad bude manje protivnika Kristova kraljevstva, bit će nas više koji složno i iz srca kličemo: Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje! 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Pavla Mikulčića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.