Postavlja se pitanje koliko je suvremeno društveno (pritom misleći na zapadni svijet) izgubilo osjećaj za čednost, odnosno koliko se pomirilo s golotinjom i povredama čednosti, piše fra Mato Zirdum za portal Juniorat – Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Bilo bi zanimljivo napraviti opsežnije istraživanje te doći do konkretnih podataka što društvo danas drži normalnim, no taj posao svakako nadilazi domenu ovog rada stoga će se navesti samo neke izazove i prepreke koje su danas učestale, a pitanje je (ili nije) koliko su spojive s kreposti stidljivosti.

Kako ne izložiti golo tijelo očima drugih kad se u njega toliko uložilo i kad tako lijepo izgleda?

Jedan od izazova svakako je bavljenje vlastitim tijelom, odnosno robovanje njemu. Ovo je vidljivo danas u više-manje svakoj teretani, salonu ljepote, na raznim natjecanjima, medijima, društvenim mrežama i sl. Kako vladati tijelom u kojeg se ulažu sati i sati na dnevnoj razini i to vladati njime duhom kojeg se hrani eventualno pokojim dubljim statusom na društvenoj mreži ili kojim videom od par minuta? Kako steći mudrost sijedih vlasi kad se sve snage ulažu da se sijede prefarbaju, kamufliraju i da se ne daj Bože ostari? Kako ne izložiti golo tijelo očima drugih kad se u njega toliko uložilo i kad tako lijepo izgleda?

Odgoj ne započinje podukom već navikom – početi od malih nogu, bez golotinje i kod djece.

Nadalje, ako se golotinju uvijek gleda, stidljivost otupi. Narod koji se sprijatelji s golotinjom izgubljen je jer, gdje propada čistoća, propada i seksualna snaga naroda. Stidljivost, štit čistoće, zid je narodne budućnosti. Odgoj sramežljivosti nije samo zahtjev kršćanskoga ćudorednog zakona, već i naravnoga… Odgoj ne započinje podukom već navikom – početi od malih nogu, bez golotinje i kod djece. Narav čovjeka je naprosto takva – čovjek se brzo navikne i otupi na mnoge stvari. To vrijedi za njegovo tijelo, ali i za njegov duh. Ovo osobito vrijedi za djecu koja poput spužve upijaju, ali poput spužve su i podobna oblikovanju. U oblikovanju veliku ulogu igraju roditelji, vršnjaci i uzori. Kakve uzore nameće televizija, mediji i društvene mreže? Pored hvalevrijednih uzora u kreposti i vještini često se promiču uzori lijepo (možda i umjetno) oblikovanog i izloženog tijela ili uzori lagodnog života u kojemu vlada indiferencija kako za čednost tako i za bilo koju drugu vrednotu.

Takozvani moderni plesovi neposredno u mladeži žestoko podražuju sjetilni organ te su tako prijetnja čednosti. Glazba se ulaguje volji, miomiris opaja dušu, laka odjeća, alkohol, dodir s djevojačkim tijelom djeluje na sva sjetila, a sve to baca mladića i djevojku svjesno i besvjesno u vrtlog spolnih naslada iz kojega će isplivati vrlo rijetke prirode čvrstoga karaktera.11 Ovdje spadaju tango, fox-trot, turkey-trot, schimmy, check-to-check, one-step, two-step. Uglavnom su se zabranjivali plesovi (riječ je o 20im i 30im godinama prošlog stoljeća kada su episkopati širom svijeta zabranjivali ovakve plesove) u kojima dolazi do stavova lice uz lice, prsa uz prsa, noge među nogama. Nekoć su ove zabrane i govori o tim temama bila uporne, jasne i glasne, no danas nije baš tako. Čovjek si onda postavlja pitanje je li Crkva promijenila mišljenje? Kada Crkva, kako narod Božji tako i pastiri, uporno nešto govori i ispovijeda gotovo dva tisućljeća nije vjerojatno da promijeni mišljenje. Ovo je slično pitanju: je li se čovječja narav možda promijenila? Odgovor se nameće sam od sebe.

Što pak trebam kazati o onima koje pohađaju mješovita kupališta, o onima koje bi morale odijevati svoje tijelo u stidljivost i sramežljivost, a izlažu ga očima iz kojih proviruje znatiželja putene sjetilnosti?

O drevnosti i konzistentnosti naučavanja Crkve i njenih istaknutih i svetih članova svjedoči i pitanje zajedničkog muško-ženskog kupanja. Naime, zajedničko je kupanje „grob stidljivosti i čistoće radi čega ga Crkva, kao učiteljica Božjih zapovjedi, strogo zabranjuje“. Ovako je govorio biskup Srebrnić prije stotinjak godina, a prije više od 1700 godina sveti Ciprijan je govorio ovako: Što pak trebam kazati o onima koje pohađaju mješovita kupališta, o onima koje bi morale odijevati svoje tijelo u stidljivost i sramežljivost, a izlažu ga očima iz kojih proviruje znatiželja putene sjetilnosti? Zar nisu one mamac na grijeh kad dopuštaju da ih muškarci razbludno gledaju gole, a i same upiru svoje oči na isti način u muškarce?

Kao što je narav zaogrnuta milošću tako i tijelo treba biti pokriveno odjećom. Ako naše tijelo lijepo i čedno odijevamo, zar ne postajemo apostoli svetoga krštenja?14 Suvremena nečedna moda ponižava ženu. Kršćanstvo je podiglo ženu na visoko dostojanstvo muževlje drugarice i pomoćnice. U poganstvu je žena bila »lijepa stvar« stvorena poradi užitka muževa, »savršena životinja«. Današnja je moda plod poganske kulture, žene i djevojke koje se odijevaju goloruko, dekoltirano i inače nečedno, ponašaju se kao da nisu razumna bića, već se zadovoljavaju da muškarac u njima gleda igračku, nedostojnu da bude čuvaricom ognjišta i odgojiteljicom djece. Prema tome svaka moda koja promovira golotinju i utegnutost izravan je udarac kreposti čednosti.

Krepost čednosti, ili drugim riječima stidljivost, krepost je koju se promatra iz perspektive čistoće i umjerenosti. Kao dio čistoće predstavlja okolnost čistoće, odnosno na sve one čine i stvari koje se ne tiču samog veneričnog sjedinjenja već njegovog konteksta.

U tom smislu može je se promatrati kao bedem koji čovjeka štiti od svih štetnih, bludnih, nečednih misli, nagona i požuda te svojevrsnog čistača koji zamjenjuje sve nečedne misli i utiske onim čednim i plemenitim. Nadalje, čednost treba promatrati i u kontekstu kreposti umjerenosti gdje se ona odnosi na umjereno, skromno, neupadno odijevanje, držanje, čedne i odmjerene kretnje i geste. Budući da je riječ o kreposti, nužno se odnosi i na muškarce i na žene, no s određenim specifičnostima. Muškarčeva čestitost ovisi o čednosti žene te prvenstveno ona ima odgovornost biti čednom jer žena je ta koja izabire i daje odobrenje, odnosno postavlja ljestvicu prema kojoj muškarac može biti čestit, vitez ili pak neotesanac i drznik.

Narav muškarca je mnogo podložnija seksualnim nagonima koji su više-manje konstantni kod muškarca, dok žena treba prvo biti zavedena kako bi osjetila snažan seksualni nagon. To je još jedan razlog više zašto prvenstveno žene trebaju biti čedne da ne daju dodatnog povoda muškarcima kojima je upravo ovo polje jačanja i kušanja njihova karaktera. U posljednje vrijeme velike su napasti i izazovi za čednost, kako mušku tako i žensku, a navedene su samo neke, možda najistaknutije danas.

Na koncu, moda je izravan udarac čednosti kada više otkriva nego sakriva te se tako obrušava na dostojanstvo ljudske osobe (…)

Kult tijela, odnosno robovanje tijelu i njegovu izgledu velika je prepreka čednosti. Također moderni plesovi, bilo da se radi o plesu kao sportu, umjetnosti ili najobičnijoj zabavi, strašno podražuju seksualni nagon, napose kod muškaraca, te otupljuju osjećaj za stid koji je čovjekovoj duši spasonosan. Zoran primjer groba stidljivosti, kako su ga nazivali pastiri Crkve kroz povijest, je mješovito muško-žensko kupanje gdje je postalo najnormalnije svoje golo tijelo izlagati pogledima nepoznatih ljudi.

Na koncu, moda je izravan udarac čednosti kada više otkriva nego sakriva te se tako obrušava na dostojanstvo ljudske osobe i čini od osobe predmet seksualnog poriva. Ove, i mnoge druge pojave i trendovi uvjetovali su stvaranje novog tipa uzora koji se ne ističe krepošću, vještinom ili vrednotom već najčešće nečim površnim, plitkim, sve češće i nastranim, što osobito utječe na mladež koja se od malena deformira, a ne formira.