Isus je naviještao kraljevstvo Božje (usp. Mk 1,14). Ono je postalo opipljivo i vidljivo u Isusu i njegovu djelovanju. Isus i umire kao kralj (usp. Mk 15,26). Kraljevstvo u Izraelu doseglo je svoj vrhunac u Davidu. Njemu su dana posebna obećanja (usp. 2 Sam 7,12-16). Sjetimo se kako ga je Samuel pronašao kod stada i pomazao za kralja (usp. 1 Sam 16). To se dogodilo u Betlehemu, piše fra Mario Cifrak za Svjetlo riječi.

Evanđelja Isusova djetinjstva obavještavaju nas da je rođen u Betlehemu. Matej nam o tome govori u perikopi o dolasku maga (usp. 2,1-12). U evanđeoskom izvještaju o magima uočavamo nekoliko suprotnosti:

– Kralj Herod kao stranac vlada u Izraelu – dolazak novoga vladara prema Mt 2,6 i tekstu koji je utkan iz 2 Sam 5,2: „Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: ‘Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’” Isus je prema rodoslovlju sin Davidov i sin Abrahamov (Mt 1,1).

– Herod se nalazi u Jeruzalemu kamo magi najprije dolaze, a potom idu u Betlehem.

– Magi pitaju za kralja židovskoga. Osjeća se suprotnost jer oni nisu židovi, nego pogani. Magi izlazak zvijezde dovode u vezu s rođenjem kralja židovskoga i žele mu se pokloniti. Bileamovo proroštvo iz Knjige Brojeva 24,17 govori o žezlu koje se diže. Prema tome je Isus novi kralj čije se žezlo diže. Bileam je negativac, a Heroda ne možemo usporediti s Balakom. Herod je Idumejac, a o Edomu govori baš sljedeći redak Br 24,18: „Edom će njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom.” Edom je neprijatelj Izraela. Rekosmo da su magi predstavnici naroda. Možemo se sjetiti i poglavlja Knjige Brojeva koja govore o Bileamu i Balaku: „Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara?” (23,8), također: „Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni ići kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari… Blagoslovljen bio tko te blagoslivlja, proklet da je tko tebe proklinje!” (24,1a.9b).

Poanta je da je Izrael uvijek blagoslovljen i da preko Izraela taj blagoslov ide cijelom svijetu.

O darovima maga je riječ u Iz 60,6 gdje se oni donose konačnom kralju, spasitelju kod eshatološkoga hodočašća naroda.

Luka govori o Betlehemu u 2,4.15. Budući da je Josip bio iz Betlehema, morali su onamo poći na popis. Betlehem, Efrata je mjesto u kojem je pokopana Rahela (usp. Post 35,19; 48,7), majka Josipova i Benjaminova. Josip je bio prodan u Egipat, ali je to bilo i spasonosno za Izrael koji je ondje našao utočište od gladi (usp. Dj 7,9-15). Ivanovo evanđelje ironizira Mesijino podrijetlo: „Drugi govorahu: ‘Ovo je Krist.’ A bilo ih je i koji su pitali: ‘Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?’” (7,41-42). Prema Ivanovoj teološkoj koncepciji Isus dolazi „odozgor” (usp. 8,23). On je poslanik Božji, koji je već bio kod Boga (usp. Iv 1,1). Odlomak Iv 1,1-18 pjesma je o utjelovljenju, ne u smislu pjesme o rođenju nego zbog otvaranja daljnjega puta. Taj put se odnosi na povijest prije Isusa koji hoda zemljom i evanđelist tu posebno ističe Mojsija (usp. Iv 1,17). Pod njegovim vodstvom krenuo je Izrael prema zemlji obećanja, a upravo su Josipovi sinovi, tj. njihova plemena dobila prostor Samarije pa otuda i razumljivo pitanje Isusu u Iv 8,48: „Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” Isus je sin Josipov, iz Nazareta (usp. Iv 1,45). On je Mesija koji je pokazao Božju vladavinu pobjedom nad zloduhom (usp. Iv 10,21).

Leon Veliki, papa (440. – 461.), drži svoje glasovite božićne propovijedi. I tu se ne radi samo o povijesnom interesu o Isusovu životu nego za njega rođenje znači početak misterija otkupljenja. Samo rođenje je misterij. I kaže ovako:

„Predragi! Radujmo se u Gospodinu, kličimo od radosti; jer svanuo je dan koji nam donosi novo otkupljenje, na koji upućuju stara vremena, koji nas obdaruje vječnom srećom! Vratimo se svake godine iznova tajni svojega spasenja, onoj tajni, koja je od početka obećana, na kraju određenoga vremena se ispunila i koja treba do beskraja trajati” (Sermo XXII,1).