“Duhovni dnevnik blaženog Miroslava svima nama može biti ‚duhovni molitvenik‘, da na ispravan način gledamo svoj kršćanski poziv: bilo kao vjernik laik ili kao Bogu posvećena osoba. Dok čitamo Duhovni dnevnik na neki način i molimo, jer razmišljamo ne samo o duhovnom životu blaženog Miroslava, već nas ovo čitanje, moljenje, uvodi u naš duhovni život; stavlja nas na put rasta u vjeri. U liku blaženog Miroslava gledamo duhovni proces ostvarenja svećeničkog života koji krunu svog poziva doživljava u mučeništvu. ‚Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.‘ (Duhovni dnevnik, 22. 3. 1944.)”, poručio je vicepostulator vlč. Ilija Jakovljević.

“Vrijeme u kojem je djelovao blaženi Miroslav bilo je izuzetno teško: Drugi svjetski rat i poraće. Doživljavao je razne prijetnje, neugodnosti od strane vlasti. Na sve je odgovarao: ‚Moja osveta je oprost!‘ (Duhovni dnevnik, 23. 4. 1945.). Nije dopustio da politička previranja dovedu u pitanje njegov duhovni i svećenički život. Želio je biti, što je i postao po sakramentu svetog reda, Alter Christus (Drugi Krist). U potpunom suobličavanju Isusu Kristu prihvaća progone, poniženja te iznad svega mučeništvo.”

“Neka vam ovaj Duhovni dnevnik – ‚molitvenik‘ bude poticaj za duhovnu i kršćansku izgradnju. Ovo je bio put svetosti blaženog Miroslava, neka i nama bude poticaj za vlastito posvećenje. Neka nas sve zagovara blaženi Miroslav i neka nam od Gospodina isprosi milost pravog obraćenja – oprosta”, poručuje vicepostulator kauze za proglašenje svetim bl. Miroslava Bulešića, vlč. Ilija Jakovljević.

Zahvaljujući Porečkoj i Pulskoj biskupiji Dnevnik je tiskan u više tisuća primjeraka kako bi bio što dostupniji svima koji ga žele nabaviti kod svojih župnika. Župnici “Duhovni dnevnik” mogu preuzeti po tiskarskoj cijeni u Biskupiji u Poreču. Također se Dnevnik može nabaviti i u knjižarama Josip Turčinović d.o.o. u Pazinu, Puli i Poreču.

U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. “Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga”, rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: “Samo jedanput će se umrijeti”. 

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. godine predano Kongregaciji u Rim.

Više o životu i djelu našega blaženika pročitajte na mrežnoj stranici “Blaženi Miroslav Bulešić“.