Nije jednostavno biti pred Bogom u trenucima kad nas pritišće vrijeme, a um preplavljuje stalni tok misli, to neprestano zujanje koje nas sprečava da uronimo u tišinu i pustimo Gospodina da nam govori.

Za oca Gastona Courtoira (1897.-1970.), člana kongregacije Sinova Milosrđa, euharistijsko klanjanje bilo je pravi pokretač svih pastoralnih aktivnosti: bez toga nije mogao, jer je upravo u tom prisnom odnosu s Isusom primao ideje prepune nadahnuća, kao i sredstva i snagu za njihovo ostvarenje, piše Aleteia.

Tada je stekao naviku pisanja meditacija u svoje bilježnice koje kao da mu je diktirao sam Isus. “Rječnikom izražavam samo ono što vjerujem da mi Gospodin želi reći” – objasnio je 1956. tijekom jednog povlačenja. Od njihova prvog objavljivanja duhovne bilježnice oca Gastona za mnoge su “štovatelje” postale neophodna knjiga koja im je pomagala da budu vođeni u euharistijskom klanjanju. Evo jednog odlomka koji je namijenjen onima kojima je teško čuti što im Bog govori. Isus je taj koji govori i vodi:

Znam, teško me je osluškivati kad je glava puna buke. Potrebna je tišina, potrebna je pustinja. Svi se užasavaju suhoće i praznine, ali ako si vjeran, ako ustraješ, znaj, tvoj će Voljeni učiniti da se njegov glas čuje, srce će ti gorjeti i taj savršeno unutarnji žar dat će ti mir i plodnost.

[…] Moja Riječ i ona svjetlost koja je njezin rezultat daju svim stvarima istinsko svjetlo, u jedinstvu moje neizmjerne ljubavi koja vodi prema vječnosti, ali bez umanjivanja vrijednosti svakog bića i svakog događaja . […] Slušaj me. Govorim ti u intimi duše, u onim dubinama u kojima se tvoja misao obogaćuje u zajedništvu s mojom. Nije potrebno da u tom trenutku jasno razaznaješ ono što ti govorim. Važno je da su tvoje misli prožete mojima. Poslije ćeš to moći prevesti i izraziti. […] Razmišljaj o tome da budeš u stavu slušanja. Samo sam ja taj koji ti mogu dati svjetlo koje ti je toliko potrebno. U mom će svjetlu tvoj duh ojačati, tvoje će misli postati jasnije i tada će se pojaviti rješenja nastalih problema.