Naglasivši da Uskrs počinje s obiteljskim zajedništvom, podsjetio je na svoje djetinjstvo: “Nakon dolaska s jutarnje mise i donošenja blagoslovljene hrane, za stolom se hrana nije ponovno blagoslivljala, nego bi cijela obitelj izmolila Vjerovanje, sjela i zajedno blagovala. Meni je kao djetetu posebno bilo dirljivo da se nije smjelo ništa baciti. Poštivala se ta blagoslovina, jer je još bio živ onaj osjećaj za blagoslovljeno i sveto.”

Od važnijih trenutaka vezanih uz Uskrs, kardinal je rekao da se tijekom njegovoga života liturgija više puta mijenjala. “Ali kao svećenik, itekako sam puno puta doživio radost susreta s ljudima na kojima sam vidio, pogotovo onima koji su bili ispovjeđeni, jednu opuštenost, mirno lice i zapravo baš taj osjećaj – dogodio se Uskrs u duši.”

Uskrsni blagoslov hrane

Govoreći o tome zašto se o Uskrsu nosi hrana na blagoslov, kardinal Puljić rekao je da se hrana blagoslivlja u spomen na ono što je Isus na Veliki četvrtak učinio svojim apostolima – podijelio im je kruh i taj kruh pretvorio u euharistiju. “Blagujući taj kruh, mi obiteljski doživljavamo euharistiju, ‘jer gdje su dvojica ili trojica u moje ime, tu sam i ja među njima’. Kruh je na poseban način simbolika Krista. Žrtveno janje također označava Krista žrtvovanog za nas. I jaje nosi snažnu simboliku novoga života. Često sam tumačio da se jaja ne bojaju samo zbog folklora, nego svaki znak kojega doživljavamo u obiteljskoj ‘liturgiji’ ima svoje duboko značenje – upravo iz onoga što slavimo”, naglasio je nadbiskup Puljić.

Na pitanje pak kakav je današnji odnos vjernika prema Uskrsu te razumiju li doista vjernici što slave u otajstvu uskrsnuća, kardinal je napomenuo da je govor o patnji i Isusovom križnom putu ljudima puno bliži, jer i sami imaju iskustvo patnje.

Mi smo vjernici u osobu Isusa Krista, vjernici koji živimo od živoga Krista.

“U Isusovoj patnji čovjek liječi svoje rane i križni put jest utjeha vjere jer čovjek, promišljajući Kristovu patnju, stječe snagu da svoj život hrabrije nosi. Međutim, vjernici barem naslućuju, ako i ne shvaćaju u potpunosti, da je Kristovo uskrsnuće najvažniji za kršćansku vjeru. Zato mi nismo vjernici Knjige. Mi smo vjernici u osobu Isusa Krista, vjernici koji živimo od živoga Krista. Čovjek mora shvatiti da se slaviti Uskrs može samo iz vjere. Potrebno je vjerovati da je Krist živ i da smo pozvani slijediti Njegov poziv da, hodeći svojim križnim putem, i mi jednoga dana doživimo Uskrs. Ali danas je pretjerana briga za materijalno i sekularizacija tolika zasjenila taj pogled prema vječnosti, prema uskrsnuću mrtvih, da ljudi ne vole razmišljati da će jednoga dana doći pred lice Božje, a zapravo to ne možemo izbjeći”, upozorio je kardinal Puljić.

Važnost svjedoka uskrsnuća

Tumačeći potom zašto se u vazmenom vremenu čitaju odlomci iz Djela apostolskih, kardinal je rekao da se ponajprije čitaju kateheze sv. Petra. “Petar prvoj kršćanskoj zajednici iznosi i tumači najvažniju istinu – da je Krist uskrsnuo, da je pobijedio smrt i da smo i mi postali dionici toga otajstva. Kateheze su išle za tim da ljudi prihvate Isusa u svoj život, ali i da vide kako je došlo do toga. Prevažno je da svatko upozna osobu Isusa Krista, a jedan od načina je i kroz Sveto Pismo. Ali Krista se može upoznati i po Njegovim svjedocima, kao i iskrenim traženjem Božjeg lica. Sve to mogu biti putevi do Boga”, dodao je kardinal.

Prevažno je da svatko upozna osobu Isusa Krista, a jedan od načina je i kroz Sveto Pismo.

S obzirom da svjedoci Kristova uskrsnuća nikako nisu mogli samo za sebe zadržati tu Radosnu vijest, kardinal se zapitao gdje je nama, današnjim vjernicima, taj žar, ta hrabrost i to oduševljenje da drugima ponudimo živoga Krista: “Ne trebamo Ga nikome nametati, ali pozvani smo Ga radosno naviještati – da svatko može otkriti i prepoznati radost koju donosi prijateljstvo s Njime”, zaključio je kardinal Puljić.

Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje.