Većina nas živi u brzom svijetu u kojem je preobilje informacija i u kojemu vlada buka. Sposobnost šutnje postala je nedovoljno cijenjena vještina. Za one koji teže živjeti čestitim i nešto sporijim životom, ključno je naučiti kada valja “držati jezik za zubima”. Tišina nije samo odsutnost zvuka; to je svjestan čin samokontrole koji njeguje razboritost, poniznost i krotkost, podsjeća Aleteia. 

Knjiga Mudrih izreka nudi bezvremensku mudrost o ovoj temi: “Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi” (Izr 10,19-20). Ovi nas stihovi podsjećaju da opširnost često vodi u grijeh, dok disciplina odmjerenog govora odražava vrijednost pravednosti.

Mnoge prednosti šutnje

Vrijednost tišine je višestruka. Prvo, služi kao zaštita od nepotrebnih sukoba i nesporazuma. Koliko smo često vidjeli da situacije eskaliraju samo zato što je netko impulzivno govorio? Oštra riječ, pogrešan komentar ili nepravovremeni “savjet” mogu pretvoriti manje neslaganje u značajan ishod. Izborom šutnje dajemo sebi (i drugima) vremena za razmišljanje, molitvu i odgovor na način koji promiče mir, a ne razdor.

Šutnja nije znak slabosti, već naprotiv: ona otkriva našu unutarnju snagu. Naučivši šutjeti u pravo vrijeme, možemo se sa životnim izazovima suočiti blago i snažno.

Šutnja je također poniznost i svijest o vlastitim granicama. To je priznanje da ne zahtijeva baš svaka situacija naš doprinos i da ponekad naša šutnja može puno govoriti. To ne znači odustajanje od traženja pravde ili neuspjeh u obrani naših prava. Umjesto toga, to znači znati razlikovati pravo vrijeme za govor i pravo vrijeme za šutnju. Govor preko reda ili bez potpunog razumijevanja često može učiniti više štete nego koristi. Prava mudrost leži u spoznaji te razlike.

Tišina i razboritost

Stožerna krepost razboritosti usko je povezana s disciplinom šutnje. Razboritost nas vodi k tome da donosimo mudre odluke o tome kada govoriti, a kada šutjeti. Uči nas pažljivo odmjeravati svoje riječi i razumjeti njihov potencijalni učinak. U svijetu u kojem se riječi često koriste nepromišljeno, razborita osoba ističe se kao rijedak primjer promišljenog govora, ali uglavnom promišljene i učinkovite šutnje.

Prihvaćanje tišine mijenja naše svakodnevne interakcije. Može spriječiti svađe, izliječiti zategnute odnose i stvoriti mirnije okruženje.

Primjerice, u trenucima ljutnje ili frustracije, malo razborite šutnje omogućuje emocijama da se slegnu i da razum prevlada. To može spriječiti uvredljive riječi zbog kojih biste kasnije mogli požaliti. Kreposno življenje zahtijeva sjećanje na snagu tišine. Sposobnost šutjeti kad je to potrebno pomoći će nam ukrotiti naše nagone, prakticirati poniznost i njegovati razboritost.