Tradicija pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu je drevna, a utemeljenje za tu pobožnost nalazi se u raznim odlomcima Biblije. Međutim, tu pobožnost promicala je sveta Margareta Marija Alacoque u 17. stoljeću, uključujući posebno “posvećenje”, donosi portal Aleteia.

Posvećenje koje je promicala sveta Margareta Marija bilo je namijenjeno ujedinjenju vjernika kršćanina da budu bliže Isusu, imajući za uzor apostola svetog Ivana koji se „naslonio na Isusova prsa tijekom večere“ (Ivan 21, 20).

Slika koja predstavlja Srce Isusovo postala je glavni motivator ove pobožnosti koja simbolizira dublji odnos s Isusom.

Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji objašnjava koje duhovne zahtjeve uključuje ova pobožnost, posebno čin posvećenja Srcu Isusovu.

“Pobožnost Presvetom Srcu prekrasan je povijesni izraz Crkve pobožnosti prema Kristu, njenom supružniku i Gospodinu: ona zahtijeva temeljni stav obraćenja i pokore, ljubavi i zahvalnosti, apostolske predanosti i predanosti Kristu i njegova spasonosnog djela.”

Posvetiti se Isusu Kristu znači založiti svoj život Isusu Kristu te s namjerom obećavati da ćete reformirati svoj život i djelovati s ljubavlju.

O važnosti posvećenja govorio je papa Ivan Pavao II. u svom pismu za stotu obljetnicu posvete svijeta Božanskom Srcu Isusovu:

“Svaki član Crkve pozvan je da posvećenje vidi kao davanje i vezivanje sebe za Isusa Krista, kralja ‘neprobojnih sinova’, kralja svih koji čekaju da budu vođeni ‘u svjetlo Boga i svog kraljevstva’. Iz Kristova Srca čovjekovo srce uči spoznati istinski i jedinstveni smisao svog života i svoje sudbine, razumjeti vrijednost autentično kršćanskog života, čuvati se od određenih izopačenosti ljudskog srca i ujedinjavati sinovska ljubav Božja s ljubavlju prema bližnjemu.”

Zbog toga se često predlaže da katolici idu na ispovijed prije nego što izvrše službeni čin posvećenja, odričući se grijeha i prihvaćajući novi život pun vrlina.