Kako da se milosti Euharistije ukorijene u nama?

U ranoj Crkvi kršćani su često primali euharistiju, kao što možemo vidjeti čak i u Djelima apostolskim: “Dan za danom zajedno su išli u hram i lomili kruh u svojim domovima, blagovali su radosna i darežljiva srca” (2,46). U srednjem vijeku, međutim, postalo je pravilo primati pričest jednom godišnje, piše Catholic Gentleman.

Znamo, naime, da je česta pričest dobra praksa, ali se također možemo zapitati ima li ikakve koristi od rjeđeg primanja pričesti. Baš kao što su se oni srednjovjekovni kršćani bojali, i mi možemo prestati ozbiljno shvaćati Stvarnu Prisutnost, jer upadnemo u rutinu i samozadovoljstvo. Iako jednom godišnje nije dovoljno, što je Tridentski koncil naveo kao slučaj, srednjovjekovni su kršćani ipak svjedoci spoznaje težine zajedništva. Jedan vid njihove pripreme bio je odlazak na ispovijed neposredno prije primanja euharistije.

Moramo biti sigurni da ovaj dar ne uzimamo zdravo za gotovo ili mu čak ne postavljamo prepreke u životu.

Papa Pio X. posebno je bio pobornik česte pričesti, izdavši Dekret o svakodnevnoj pričesti – Sacra Tridentina kako bi je potaknuo 1905. godine. On argumentira važnost čestog pričešćivanja, s čime se svim srcem slažem, ali postoji još jedan dio njegova učenja koji treba naglasiti—imati ispravnu namjeru. „Prava se nakana sastoji u ovome: da onaj tko pristupi svetom stolu ne čini to iz rutine, ili isprazne slave, ili ljudskog poštovanja, nego da želi ugoditi Bogu, da se tješnje sjedini s Njim po ljubavi, i pribjeći ovom božanskom lijeku za svoje slabosti i nedostatke.” Također bih preporučio da pogledate poglavlja 20-21 drugog dijela Uvoda u pobožni život svetog Franje Saleškog, koja govore o čestoj pričesti i kako se za nju pripremiti, posebno prekidanjem svake vezanosti za grijeh.

Foto: Vatican News // papa Pio X.

Umjesto da potičemo ispravnu nakanu i uklanjamo prepreke, mislim da smo upali u rutinsko primanje pričesti. Nikada nisam čuo svećenika da nekoga upozorava na primanje euharistije, iako nas sveti Pavao upozorava u Prvoj poslanici Korinćanima 11:

“Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.” (27-30).

Priprema prije primanja Kristova Tijela i Krvi

Pio X. daje neke praktične savjete o ovoj temi priprave: „Budući, međutim, da sakramenti Novoga zakona, premda imaju učinak ex opere operato, ipak imaju velik učinak u onoj mjeri u kojoj su raspoloženja primatelja bolja, stoga treba paziti da svetoj pričesti prethodi brižna priprava, a da nakon nje uslijedi prikladna zahvala, prema vlastitoj snazi, prilikama i dužnostima.”

Imati vjere

Prvo, da bismo pristupili Kristu u Euharistiji, moramo imati vjeru u Njegovu istinsku prisutnost. Primanje bez vjere krajnje je svetogrđe i sprječava nas da prepoznamo i primimo milost koju nam Krist želi dati. Nažalost, mnoge ankete pokazuju da veliki broj katolika koji idu na misu ne vjeruje u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina.

Ispovjediti se prije pričesti

Crkva od nas traži da idemo na ispovijed barem jednom godišnje, ali nam je zabranjeno pričestiti se u stanju smrtnog grijeha. Ako tako činimo, činimo još jedan težak grijeh. Osim toga, trebamo se redovitije ispovijedati kako bismo prekinuli grešne navike i svoju vezanost čak i za laki grijeh (kao što preporuča sv. Franjo Saleški).

Pripremite se

Ako ipak odlučimo primati Euharistiju, trebali bismo se pripremiti molitvom i uklanjanjem smetnji. Subota je tradicionalno bila dan pripreme za Dan Gospodnji i bilo bi korisno izmoliti neke dodatne molitve i izbjegavati stvari koje bi naš um i srce odvukle od Gospodina. Trebamo moliti za milost da se dobro pričestimo i izmoliti molitvu prije mise. Postoje lijepe molitve koje su napisane da nam pomognu da se pripremimo za primanje tog divnog sakramenta, kao što su molitve svetog Ambrozija i svetog Tome Akvinskog koji se nalaze u većini tradicionalnih molitvenika.

Ostati sabran nakon pričesti

Nakon primanja našeg Gospodina trebali bismo nastaviti tako da ostanemo sabrani nakon pričesti i zahvalimo odmah nakon mise. Postoje i lijepe molitve napisane za poslije mise. Trebali bismo pokušati zadržati Gospodinovu prisutnost u nama nastavljajući moliti tijekom dana i činiti duhovnu pričest u ostale dane kroz tjedan. Na taj način živimo nauk Crkve da kršćanski život proizlazi iz Euharistije i prema svetoj Euharistiji je usmjeren.

Isus nam nudi najveći dar koji se može zamisliti ulaskom u nas svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom. Moramo biti sigurni da ovaj dar ne uzimamo zdravo za gotovo ili mu čak ne postavljamo prepreke u životu. Svjesno nastojanje da dostojno primimo Isusa učinit će ogromnu razliku u našim duhovnim životima i dovest će nas u dublje zajedništvo s Njim.