U nastavku prenosimo propovijed župnika Župe Presvetog Trojstva u zagrebačkom naselju Prečko, vlč. Tomislava Šaguda koju je izrekao na sedamnaestu nedjelju kroz godinu (C), u srpnju 2019., a koju je objavio na svojoj web stranici. Vlč. Šagud se u propovijedi između ostalog, osvrnuo na važnost ustrajnosti u molitvi poručivši nam da molimo bez osjećaja srama jer je Bog voljan uslišati svaku molitvu ako je ono za što molimo za naše dobro i naš napredak. Upozorio je i na đavolju zamku koja se krije u razmišljanju da je prekasno da bismo se okrenuli k Bogu ili da smo već prokockali svoju priliku kod Boga, no s Bogom uvijek možemo krenuti ispočetka bez obzira što se dogodilo.

Isus, naš uzor

Životopisi svetaca dosta su popularni među vjernicima. Ne samo zato što su često jednostavni i uzbudljivi za čitanje nego i zato što u svecima vidimo uzore i inspiraciju za život. Možda imamo sreću da u svojoj blizini imamo osobu koja je blizu svetosti, barem u nekom dijelu života, pa uživo možemo promatrati njezin život i tražiti inspiraciju za svoj.

Možemo samo maštati kako je bilo apostolima u Isusovoj blizini. Sigurno su pratili svaki njegov korak i običaj kako bi otkrili “tajnu” njegove svetosti.

Ono što su sigurno zamijetili jest da on stalno moli, nekada i cijelu noć. Učenici su također, kao pobožni Židovi, bili ljudi molitve, no osjećali su da u Isusovoj molitvi ima nešto drukčije. Stoga u današnjem evanđelju vidimo kako Isusu nakon molitve dolazi jedan od učenika i od njega traži da i njih nauči tako moliti. Odgovor što ga Isus daje sadrži tri savjeta o molitvi koji bi trebali biti prva lekcija svake knjižice koja nosi naziv „Kako moliti”, jer ovdje sam Bog izravno odgovara na to pitanje.

Očenaš

Evanđelist Luka donosi kraću verziju Očenaša, koja ne gubi ništa od smisla one duže verzije koju redovito molimo. Glavna poruka ove poznate molitve glasi: imaj toliko povjerenje u Boga da stalno tražiš njegovu volju. U njoj prvo Boga nazivamo ocem, a zatim tražimo da Božje kraljevstvo i njegovo ime zavladaju među svim ljudima. Nećemo ulaziti u detalje; o tome bismo mogli održati zasebno predavanje.

Zanimljiv je idući zaziv, u kojem molimo za svagdanji kruh, što se obično tumači kao molba da nam Bog providi sve što nam je materijalno potrebno u životu. No tu imamo jedan jezični problem. Riječ koju smo mi preveli pridjevom „svagdanji” u cijeloj se Bibliji spominje samo u molitvi Očenaša – dapače, izgleda da se ta riječ uopće nije koristila u grčkom jeziku. Da stvar bude još gora, Isus je Očenaš vjerojatno izgovorio na aramejskom, a onda su Luka i Matej skovali novu riječ kako bi opisali što je rekao. Pa sad ti prevedi! Srećom, ne moramo previše razbijati glavu jer imamo dugu tradiciju Crkve, koja nam je već dala odgovor.

Molimo Boga Oca da nas nahrani svojim sakramentima kako bismo bili sposobni širiti njegovo kraljevstvo.

Dotična riječ doslovno se može prevesti kao “ono što nam je nužno” ili, u kontekstu, “kruh koji nam je potreban”. Ali potreban za što? Za naviještanje Božjega kraljevstva i vršenje Božje volje, tj. za ono što molimo u ostatku molitve. Stoga kruh za koji molimo nije onaj svagdanji, nego ovaj nesvagdanji, neobični – euharistijski. Zato je sv. Jeronim, koji je prevodio Bibliju, ovaj dio preveo kao „kruh naš nadnaravni”. Posve u skladu s time, Očenaš molimo u dijelu mise koji se naziva Obred pričesti. Dakle, prvi nam Isusov savjet o molitvi govori što trebamo moliti. Molimo Boga Oca da nas nahrani svojim sakramentima kako bismo bili sposobni širiti njegovo kraljevstvo.

Besramna ustrajnost

Drugi je Isusov savjet da ustrajno molimo, i to do razine „bezočnosti”. Rekli  smo da po uzoru na Martu, trebamo moliti čak i kada smo ljuti na Boga. Danas Isus kaže da trebamo ustrajati do razine krajnje besramnosti, bez obzira na situaciju. Pogledajmo prvo čitanje: kako Abraham pregovara s Bogom. Znate onu situaciju kada ste s nekim vani i ta se osoba počne ponašati toliko sramotno da se vi zacrvenite, napravite par koraka unazad i počnete se praviti da je ne poznajete?

Ponoć je vrijeme u kojem smo najudaljeniji od sunca. Dakle, sam Isus nas potiče da i u situacijama kada smo najudaljeniji od Boga slobodno možemo doći k njemu sa svojim sebičnim željama i tražiti što nam treba, a on će nas uslišati.

Tako je meni svaki put kada čitam ovu epizodu s Abrahamom: „Pa, čovječe, s Bogom razgovaraš; svemoćni apsolut objavio ti je svoju volju, a ti se s njime ideš cjenkati kao da si na placu!” Ali Isus kaže da baš tako treba moliti – besramno. Pogledajmo prispodobu u kojoj susjed dolazi u ponoć i traži uslugu. Ponoć je vrijeme u kojem smo najudaljeniji od sunca. Dakle, sam Isus nas potiče da i u situacijama kada smo najudaljeniji od Boga slobodno možemo doći k njemu sa svojim sebičnim željama i tražiti što nam treba, a on će nas uslišati. Čovjek bi nas naglavačke izbacio, no Bog nije čovjek.

Bog je uvijek veći

To je treća stvar koju trebamo imati na umu kad molimo: Bog nije čovjek, on je veći! Isusove posljednje usporedbe pomalo su apsurdne. Možete li zamisliti prizor u kojem gladno dijete od vas traži večeru, a vi mu bacate čegrtušu ili škorpiona da ga ubije? Ne, to nije zamislivo. A što ako se radi o sinu koji vas je tisuću puta iznevjerio, koji je prokockao obiteljsku imovinu, vlastitu obitelj ostavio, a majku svojim ponašanjem u grob otjerao?

Nikada ne smijemo pasti u đavlovu zamku misleći da smo prokockali svoju priliku s Bogom i da je sada kasno, jer s Bogom uvijek imamo šansu krenuti ispočetka.

Jednoga dana samo se pojavi i bez pardona traži pomoć. Biste li mu uslišali molbe? Ne znam koji čovjek može pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Ali Bog nije čovjek! Uvijek to moramo imati na umu. Obraćamo se Bogu koji voli bezgranično, oprašta bezuvjetno, prihvaća bez pitanja, a molitve uvijek uslišava. Nikada ne smijemo pasti u đavlovu zamku misleći da smo prokockali svoju priliku s Bogom i da je sada kasno, jer s Bogom uvijek imamo šansu krenuti ispočetka. Samo trebamo doći i tražiti, a on će se pobrinuti za ostalo.

No, što je s neuslišanim molitvama? Isus kaže da ćemo dobiti ako tražimo, ali svi imamo iskustvo molitve za nešto što se nije dogodilo. Jedna izreka kaže kako Božji odgovor na naše molitve nikada nije “ne”, nego “da” ili “da, ali ne sada” ili “imam nešto još bolje”. Nikada niti jedna molitva upućena Bogu nije uzaludna. Možda ponekad nećemo dobiti ono za što smo molili, ali jamčim vam da ćemo dobiti ono što nam je u tom trenutku najviše trebalo. Jer to je način na koji svaki dobar otac postupa prema svome djetetu.