Nigdje u evanđeljima Isus ne izgovara riječi "Volim te" sve do Posljednje večere. Unatoč tome, nikada ne sumnjamo u ogromnu ljubav koja zrači iz ovog čovjeka u obraćanju pažnje na svaku čovjekovu potrebu, u njegovom propovijedanju, njegovom iscjeljivanju... Čak i ako smo ogrezli u krivnji i sramoti grijeha, Isusova nas ljubav neće napustiti.
Nigdje u evanđeljima Isus ne izgovara riječi “Volim te” sve do Posljednje večere. Unatoč tome, nikada ne sumnjamo u ogromnu ljubav koja zrači iz ovog čovjeka u obraćanju pažnje na svaku čovjekovu potrebu, u njegovom propovijedanju, njegovom iscjeljivanju, njegovim čudima, njegovom milosrđu prema grešnicima, njegovoj nježnosti prema siromašnima, njegovom suosjećanju s unesrećenima, donosi Aleteia.
Euharistija je Kristov način da nas uvjeri koliko nas voli. Ta nam ljubav neće dopustiti da zaboravimo da “ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15,16). Isus želi da budemo s njim; da budemo njegovim gostom za stolom Posljednje večere. Tamo nas naziva prijateljima. Isusova je ljubav stalni poziv. Dok prihvaćamo, instinktivno se pomičemo na najniže mjesto, povrijeđeni svojom nedostojnošću. On vidi i poziva: “Popni se više. Dođi ovamo i sjedni pokraj mene. Dođi sa svim umorom koji te tišti i položi glavu na moje grudi.” “Odmaramo se uz njegove grudi i uljuljkani smo otkucajima Božjeg srca” (Catherine de Hueck Doherty).
Euharistija je Kristov način da nas uvjeri koliko nas voli.
Ljubav koja je samo riječ, osjećaj, nikada ne može zadovoljiti potrebu koju doživljavamo kao glad. Krist nam daje svoju ljubav kao hranu, kao Kruh života, Kruh ljubavi. Domaćin kojeg konzumiramo konzumira nas. Po Euharistiji je Isusova ljubav u nama. Njegova je ljubav koja nas neprestano hrani.
Kristova ljubav u euharistiji je njegovo Tijelo dano, njegova Krv prolivena za nas. To je požrtvovna ljubav. A žrtva, napisao je kardinal Ratzinger, “sastoji se u tome da postanemo potpuno prijemčivi prema Bogu i da mu dopustimo da nas potpuno preuzme.” Isusovu požrtvovnu ljubav primamo u euharistiji osobnim sudjelovanjem u njegovoj žrtvi. Najistinskija žrtva je prepoznati Prisutnost, potvrđujući ovu Prisutnost umjesto sebe sa svim svojim preokupacijama.
Isusovu požrtvovnu ljubav primamo u euharistiji osobnim sudjelovanjem u njegovoj žrtvi.
Čak i ako smo ogrezli u krivnji i sramoti grijeha, Isusova nas ljubav neće napustiti. On obećava da je njegov žrtveni prinos u euharistiji “za oproštenje grijeha”.
Euharistija otkriva najistinitiju, najneiskorjenjiviju činjenicu našeg života: Mi smo odnos s Bogom. Mi smo dio svete pripadnosti. Intimnost bez koje ne možemo živjeti naša je u svetoj pričesti. Ponovljena Isusova zapovijed prije njegove muke — Ostanite u meni. Ostanite u meni – moguće je zbog euharistije.