Prije nego što je Isus napustio apostole, rekao im je: “Neću vas ostaviti sirote, doći ću k vama. Još malo, i svijet me neće više vidjeti. A vi me vidite, jer ja živim, a i vi ćete živjeti.” (Ivan 14, 18-19)

Osim što je Isus mislio na Duha Svetoga, također je podrazumijevao i druge načine da bude s nama, donosi Aleteia.

Katekizam Katoličke Crkve to donosi:

“‘Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu – te se zauzima za nas’ (Rim 8,34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve – ‘jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u
moje ime, tu sam i ja među njima’ (Mt 18,20), zatim u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima (Mt 25, 31-46), u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi mise i u osobi službenika. Ali je ‘ponajprije prisutan pod
euharistijskim prilikama’.”

Svaki put kad otvorimo Bibliju Isus je prisutan iako ne i na vidljiv način.

Također, u poznatom citatu: “Zaista, kažem vam: Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste učinili meni.” (Matej, 25, 40) Isus nam objašnjava kako je prisutan u svakom čovjeku pa i siromahu, zatvoreniku i putniku.

Isus je osobito prisutan u euharistiji, kako piše u Katekizmu Katoličke Crkve 1374:

“Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven. On uzdiže euharistiju iznad svih sakramenata i čini je ‘tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti’. U presvetom sakramentu euharistije ‘sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i boštvom, i, prema tome, čitav Krist’. Ta se prisutnost zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek.”

Iako je Isus napustio svoje apostole, nije nas u potpunosti napustio već možemo njegovu prisutnost doživljavati na svakoj misi.