U svakodnevici sluge Božjeg Josipa Langa, pomoćnog zagrebačkog biskupa, nije bilo nepoznato da mu na vrata pokucaju oni najsiromašniji. Iako je i sam u djetinjstvu oskudijevao, Lang nikad nije ostao nijem pred tuđom nevoljom.
Donosimo jednu zgodu koja na duhovit i dirljiv način otkriva kakvim je srcem živio ovaj „lopov iz milosrđa“.
Kradljivac u vlastitoj kući
Jednoga dana uputi se Langu jedna siromašna žena želeći pomoć. Ni prva ni zadnja. Takvi su stalno kucali na njegova vrata.
– Presvijetli, sirota sam… kod kuće mi leži bolesna majka, starica.
Rekao je doktor da joj treba dati nešto jače hrane da se bolje okrijepi, a ja jedva smognem dovoljno običnoga crnoga kruha… Što da joj dadem, presvijetli… – jedva dovrši i brizne u plač.
Na sreću, biskupove sestre nije bilo kod kuće, skoknula je na tržnicu da štogod kupi.
I… na još veću biskupovu sreću – na štednjaku se kuhala kokoš.
– O, kako će siromašnoj bolesnici to dobro doći – mislio je u sebi biskup. Uzme papira, prihvati lonac i kokoš…
– Sto mu jada! – jadikovala sestra vrativši se s tržnice – pa zar nisam ostavila kokoš u loncu na štednjaku? Ta gdje je lonac? A gdje je kokoš? No?
– Bolesna starica, nisam imao što drugo dati – ispričavao se biskup Lang, bez znakova ikakvoga kajanja za toliko „zlodjelo“.
– U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! – krstila se sestra. A zatim je duboko udahnula kao da će još štogod reći i uprla u njega strog pogled…
– O kako će prijati kokoš ubogoj starici… – mrmljao je Lang za sebe.
…a onda je mirno izdahnula ne rekavši ništa. Bi li to imalo kakva smisla? Ta njen je brat nepopravljivi „lopov“.
Izvor: Dvadeset zgoda iz Langova života (Juraj Batelja, ur.)