Slavko Reljić je tom prigodom okupljenim vjernicima objasnio kako su tokom mise pjevali ulomke iz oratorija “Za križem” koji je pisan na temelju korizmenog crkvenog pučkog pjevanja otoka Hvara i procesije Za križem. 

Božidar Gamulin naglasio je kako je 15 godina čekao svoj red da nosi križ u procesiji “Za križem”.

“Bilo je to 1997. godine. Moj je otac prvi put nosio 1962. godine te drugi put 1982. godine. A moj sin Ivica 2020. godine za vrijeme pandemije izazvane covidom. Te smo godine nas trojica bili spremni ići ‘Za križem’ samo da se ne prekine tradicija. Poznato je da nas je bilo više. Ipak procesija ‘Za križem’ bila je zabranjena 1943. u vremenu kada su Talijani okupirali naš otok”, kazao je Gamulin te okupljenima opisao procesiju “Za križem”. 

Procesija “Za križem” svake godine na Veliki četvrtak započinje točno u 22 sata tako što šest procesija istovremeno kreću iz šest župnih crkava središnjeg dijela otoka, u mjestima Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče. Svaka procesija se vrti u tom velikom krugu, da bi se u 7 sati ujutro vratila u svoje polazište.

Svaku procesiju predvodi križonoša koji nosi križ. Uloga križonoše znači iznimno veliku čast na otoku, pa je on već unaprijed određen i po više od 20 godina. Križonoša ide u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju “Gospin plač”. Svi su oni obučeni u svečana odijela – bijele bratimske tunike. Po brojnosti, najveća je jelšanska procesija, a hodočasnika zna biti više od tisuću. Jelšanska je posebna i po običaju da križonoša zadnjih 100 metara puta pretrči.

Prolazeći kroz svako od 6 mjesta obuhvaćena procesijom, sudionici procesije iskazuju pobožnosti u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Procesije se ne smiju susresti; te kako se ne bi susreli, pažljivo koordiniraju kretanje svake od procesija.

Tijekom puta, hodočasnici mole i pjevaju, a posebno je dojmljiv pjev “Gospinog plača” u izvornom obliku. Zanimljivo je da ga svaka procesija pjeva na svoj način. U nekim župama je običaj da križonoša nosi križ u čarapama, a negdje čak i bos. Kolika je važnost i čast biti križonoša govori podatak da su do 2053. godine već određeni križonoše kazao je Gamulin. 

“Sjećam se da smo kao djeca gledali procesiju za križem, a u korizmi smo pravili male ferale (svijećnjake) i križ od drva, te išli po mjesnim crkvama. Stoga smo već kao mala djeca usvajali dubinu duhovne poruke Kristove muke koju procesija Za križem tako snažno prezentira. Osjećaji koji križonošu na poseban način, a i sve sudionike Procesije preplavljuju teško je opisati. To treba doživjeti i ako ikada idete za procesijom idete za križem. Nemojte stajati sa strane. Taj doživljaj sudjelovanja u procesiji i promatranja procesija sa strane nije jednak, posvjedočio je Reljić te dodao kako je sveti Josip nenametljiv, bedem, kamen temeljac, brižni čuvar. Stoga želimo da kao prenositelji tradicije i Hrvatske baštine čiji je sveti Josip zaštitnik budemo nenametljivi kao večeras, samo svojim glasom, da možete poslušati naš glas, naše pjevanje, a sve ostalo, ta prolazna svjetovna ljudska slava, neka bude u stilu svetog Josipa skrovita. Božji pjev neka se čuje!”, poručili su Slavko Reljić i Božidar Gamulin.

Foto: Zlatko Stipković