Odmah na početku došao je do Petrove kuće. Petrova svekrva imala je groznicu. Prišao je nosiljci i stojeći nad njom, “prekorio groznicu” i ona je odmah ustala i posvetila se gostima, prenosi mrežna stranica Catholic Exchange.

Ponekad smo ponukani da pogledamo iza vanjskih događaja na unutarnje djelovanje ove svete moći.

Došao mu je slijepac. Isus je stavio ruke na čovjekove oči i upitao: “Što vidiš?” Sav svladan uzbuđenjem, čovjek odgovori: “Vidim ljude kao da su drveće, ali hodaju!” Ljekovitost je dopirala do živaca. Tako je On još jednom stavio ruke na oči, i čovjek je vidio stvari onakve kakve jesu. Ne daje li ova priča dojam da misterij doživljavamo, takoreći, iza kulisa?

Patnja je za Njega predstavljala otvorenu cestu, pristup natrag Bogu — barem instrument koji može poslužiti kao pristup. Patnja je, istina, posljedica krivnje, ali je u isto vrijeme i sredstvo pročišćenja i povratka.

Drugi put, bilo je veliko mnoštvo oko Njega. Žena koja je mnogo godina patila od krvarenja, koja je posvuda uzalud tražila lijek i potrošila sav svoj novac da ga pronađe, rekla je u sebi: “Ako i dotaknem Njegov ogrtač, ozdravit ću.” I priđe Mu s leđa, dotakne Njegovu odjeću i opazi na svome tijelu da je tuga koja ju je tako dugo mučila došla kraju. Ali On se okrenuo: “Tko se dotaknuo mojih haljina?” Apostoli su bili zaprepašteni: “Možeš li vidjeti mnoštvo koje se tako stisnulo oko Tebe, a opet pitati: ‘Tko me se dotaknuo?’” Ali On je znao što govori; odmah je bio “osjetio sam silu koja je izašla iz Mene”. A žena mu je prišla drhteći, bacila mu se pred noge i priznala što se dogodilo. Ali On joj je slobodno i s ljubavlju oprostio.

Kakav je to učinak ostavio na sve strane! Činilo se da je nabijen iscjeljujućom moći, kao da mu nije potrebna namjera. Ako mu je netko pristupio otvorenog srca, molećivog stanja uma, snaga je jednostavno potekla od njega da izvrši svoje djelo.

Što je Kristu značio čin iscjeljenja? Rečeno je da je On bio veliki prijatelj čovjeka. Karakteristika našeg vremena je izrazito budan osjećaj društvene odgovornosti i odaziva na djela milosrđa. Tako je postojala odgovarajuća želja da se u Njemu vidi moćni pomagač ljudima, koji je vidio ljudsku patnju i, iz svoje velike milosti, požurio ju je olakšati.

Ali ovo je pogreška. Isus nije personifikacija dobrotvorne prirode velikog srca s velikom društvenom sviješću i elementarnom moći pomaganja drugima, ići za ljudskom patnjom, osjećati njezinu bol u suosjećanju, razumjeti je i pobijediti. Socijalna radnica i pomoćna radnica pokušavaju umanjiti patnju, riješiti je se u potpunosti, ako je moguće. Takva se osoba nada da će na ovoj zemlji živjeti sretni, zdravi ljudi, dobro uravnoteženog tijela i duše. Moramo to vidjeti da bismo shvatili da Isus nije imao takvo što na umu. To nije u suprotnosti s Njegovim željama, ali Njega osobno to nije brinulo. Preduboko je vidio u patnju. Jer smisao patnje, zajedno s grijehom i otuđenošću od Boga, nalazio se u samim korijenima bića. U krajnjoj liniji, patnja je za Njega predstavljala otvorenu cestu, pristup natrag Bogu — barem instrument koji može poslužiti kao pristup. Patnja je, istina, posljedica krivnje, ali je u isto vrijeme i sredstvo pročišćenja i povratka.

Puno smo bliže istini ako kažemo da je Krist uzeo patnje čovječanstva na sebe. Nije ustuknuo pred njima, kao što čovjek uvijek čini. Nije previdio patnju. Nije se zaštitio od toga. Pustio je da dođe k Njemu, uzeo je u svoje srce. Što se tiče patnje, On je prihvaćao ljude onakvima kakvi jesu, u njihovom stvarnom stanju. Bacio se usred svih nevolja čovječanstva, s njegovom krivnjom, oskudicom i jadom.

Kristovo iscjeljenje dolazi od Boga. Ona otkriva Boga i vodi k Bogu.

Kod Krista se iscjeljenje uvijek pojavljuje u nekoj vezi s vjerom. U Nazaretu nije mogao učiniti čuda jer tamo nitko nije vjerovao. Njegovi učenici nisu mogli izliječiti bolesnog dječaka jer je njihova vjera bila premalenA. Kad je bogalj artritiom doveden k Njemu, isprva se činilo da Isus uopće ne vidi njegovu bol. Vidio je njegovu vjeru i darovao mu oprost. Slijepac ga je čuo kako govori: “Tvoja te vjera spasila.” Centurion je čuo srdačan kompliment: “Vjeruj mi, ni u Izraelu nisam našao takvu vjeru.”

Ozdravljenje pripada vjeri, kao što i Navještenje pripada vjeri. Iscjeljivanjem se Isus objavio na djelu. Tako daje konkretan izraz stvarnosti živoga Boga. Natjerati ljude da prodru u stvarnost živoga Boga — zato je Krist liječio.