‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio je za Radio postaju Mir Međugorje fra Velimir Bavrka, član Franjevačke provincije Sv. Kriza Bosna Srebrena, koji obnaša službu župnika u Vitezu. U nastavku prenosimo njegovo promišljanje.

Ovih dana promišljam i postavljam sebi pitanje: “Kako drugima približiti Krista i kako druge približiti Kristu? Znam samo jedno da ne bi smjeli koristiti jeftine krilatice poput reklamnih stručnjaka. Time nećemo nikoga uvjeriti!  Mislim da bi već naš govor, koji bi trebao biti plod uvjerenja našega srca, trebao biti baza iz koje će drugi vidjeti da smo sreli Isusa, živoga.

One su se kroz stalnu i često vrlo lakomislenu uporabu, bez pokrića vlastita života, istrošile, izgubile svoje značenje i težinu, postale su prazne, odveć lake i jeftine.

I doista ako naš govor nije prazno naklapanje, produciranje fraza bez duha, onda već taj govor može učiniti mnogo dobroga. Tako tek onda vrijedi ona Isusova: “Poznat ćete ih po plodovima“ jer došlo je vrijeme da „pobožne izreke“ ne moraju biti stalno u našim ustima i da ih ne moramo učiti ili nositi kao Jehovini svjedoci pred sobom i njima mahati kao zastavama. One su se kroz stalnu i često vrlo lakomislenu uporabu, bez pokrića vlastita života, istrošile, izgubile svoje značenje i težinu, postale su prazne, odveć lake i jeftine.

Doista, jeste li ikada osjetili kada nešto govorite, a vaš život ne potvrđuje to, da tada vaše riječi zvuče kao popucali bubanj, iz njega ne može ispravno odjekivati hvala Bogu. Promislimo malo svi o ovome! Mir vama!