Ljubitelji rock glazbe pripremaju se za obilježavanje 50. godišnjice Woodstock festivala ove godine. Obljetnice su održane 1994. i 1999. godine, a zapamćene su uglavnom po neredima tijekom nastupa Green Daya, Limp Bizkita i Red Hot Chili Peppersa. Poljski Woodstock (Przystanek Woodstock Festival/ Postaja Woodstock festival) pokrenut 1995. na inicijativu poljskog novinara i dugogodišnjeg koncertnog promotora Jerzyja Owsiaka, održava se pokraj gradića Kostzryn na Odri, tik uz granicu s Njemačkom. Svjedočanstvo s jednog takvog festivala na društvenim je mrežama podijelio pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, ističući kako su posjetitelji i takvih festivala – “gladni” Boga. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Woodstock rock festival održava se u Poljskoj od 1995. godine do danas. Rekordna posjeta bila je 2014. godine. Te godine na festivalu bilo je prisutno oko 750 000 ljudi. Moto ovoga susreta je “Ljubav, prijateljstvo, glazba.“

Nažalost, na ovom susretu puno je pretjerivanja u alkoholu, konzumacije droge i svega što ide uz to…

2014. i 2015. godine sudjelovao sam s grupom svećenika i laika na programu evangelizacije koja se na ovim susretima organizira od 1999. godine. Ovom prilikom htio bih podijeliti jedno iskustvo s vama.

Kada sam jedno popodne šetao među sudionicima festivala zaustavio me je jedan čovjek (gore desno na slici) i počeo mi dosta odrješito govoriti da mi nije mjesto tamo i da što se imam petljati u njihov način zabave. Pokušao sam mu objasniti da nisam došao biti protiv njih nego sam tamo na raspolaganju ako netko želi razgovarati ili eventualno mogu pomoći nekome tko pretjera s alkoholom ili opijatima i da ih ne želim smetati, ali očito je sama moja pojava bila provokacija i dalje je bio dosta neugodan. Moram priznati da sam mislio da će me udariti, a s obzirom na to da je dosta krupniji od mene nije mi baš bilo ugodno.

Jedna grupa mladića koja je bila pokraj nas počela se ismijavati sa mnom. Jedan se zaogrnuo plahtom i glumio je papu, a ostali su se smijali. Svi ljudi oko nas pratili su što se događa i kako će sve završiti. Zatim su dečki koji su bili s „papom“ uzeli dvije daske i napravili križ te stavili „papu“ na križ i podigli ga u zrak.

Tada se događa nešto što nisam očekivao. Krupni čovjek s početka priče, koji je cijelo vrijeme bio protiv mene, rekao je da su sada pretjerali i da ovo nisu smjeli napraviti. Tada je počeo njih grditi, a mene braniti. Bila je to situacija koja je naš razgovor odvela u totalno drugačijem smjeru.

Rekao mi je da je kao dijete ministrirao i da je vjernik, ali i o svome dosta negativnom stavu prema Crkvi. Pozvao me je da sjednem s njima u društvo (ekipa sa slike) u kojem je bila i njegova supruga. Podijelio je sa mnom neke svoje životne poteškoće i tada smo mogli normalno razgovarati o životu, vjeri, Crkvi i još drugim temama.

Zadržao sam se s njima više od sat vremena ugodnog razgovora. Zahvalili su mi i rekli da im je drago što su susreli svećenika s kojim su mogli o svemu razgovarati na mjestu na kojem se oni ugodno osjećaju, jer prije su dosta prigovarali da mi svećenici obično nemamo vremena za njih.

Na kraju smo se, nakon ugodnog druženja, pozdravili. Preporučili su se u moje molitve i čak sam dobio i poklon od njih limenku nekakve hrane. Osim ovoga, imao sam još i puno drugih dobrih iskustava te sam zaključio koliko su ljudi ustvari „gladni“ Boga, samo treba doći do njih tj. treba im dati mogućnost da se otvore.