Uvod

Ivan evanđelist u svojoj viziji promatra svece koji na nebesima slave Boga zbog spasenja koje je donio ljudima.

Znak spašenih

Knjiga Otkrivenja obiluje starozavjetnim slikama kao nijedna druga biblijska knjiga, pa ćemo bez dobrog poznavanja tih slika i simbola malo toga moći shvatiti. Tako u prvom čitanju imamo anđele koje Bog šalje da naude zemlji koja je ogrezla u zlu i opačinama. Ipak, pravednici će se spasiti: Bog će ih obilježiti svojim znakom. Ovo nas podsjeća na prizor iz Knjige Izlaska kada je Bog krenuo nauditi zemlji, ali je spasio svoje izabranike koji su na dovratnike i nadvratnike, odnosno na čelo svojih kuća, stavili znak služeći se janjećom krvi (usp. Izl 12,23). Također, Ivanovo nas viđenje podsjeća na viziju proroka Ezekiela u kojoj Bog šalje anđela da, zbog gnusoba koje su se u njemu događale, poubija sve stanovnike Jeruzalema osim Božjih izabranika koji će na čelima biti obilježeni znakom (usp. Ez 9,4s). Hebrejski izvornik Ezekielove knjige na ovom mjestu sadrži jednu igru riječi, jer riječ “znak” glasi tav, što je ujedno naziv posljednjeg slova hebrejskog alfabeta. Drugim riječima, znak koji će izabranici imati na čelu jest slovo tav. Ako pogledamo kako to slovo izgleda, vidjet ćemo jedan kvadratić s viticom na lijevoj strani, što nam ne govori ništa. No ako pogledamo kako je slovo tav izgledalo u paleohebrejskom alfabetu, koji se koristio u vrijeme proroka Ezekiela, doći ćemo do jako zanimljivog zaključka. Prorok Ezekiel je naime, u svojoj viziji, na čelima spašenih pravednika vidio znak križa, no on u njemu nije mogao prepoznati križ Isusa Krista, već samo jedno slovo alfabeta.

Haljine ubijeljene u krvi

Nakon onih opečaćenih križem Kristovim Ivan uočava nebrojeno mnoštvo obučeno u bijele haljine, s palminim granama u rukama. Palmine su grane bile povezane s blagdanom Sjenica: jesenskim blagdanom o kojem se u radosnom slavlju i velikoj gozbi iščekivao dolazak budućeg Božjeg kraljevstva (usp. Lev 23,34). Što se tiče bijelih haljina, one su danas simbol čistoće koja se dobiva krštenjem, no one su također bile dio ceremonijalne odjeće koju bi svećenik nosio u Hramu kada bi prinosio žrtve. Naravno da nakon klanja životinja te haljine nisu ostajale pretjerano čiste. Ali Ivan u svojoj viziji gleda suprotan prizor: krv Krista janjeta ne prlja haljine, nego ih pere, vraćajući svećeničko dostojanstvo svima koje ta krv dotakne (usp. Izl 19,6; Otk 5,10).

Velike nevolje

Jedan od starješina govori kako su ljudi u bijelim haljinama došli iz „nevolje velike” (Otk 7,14). Riječ je o vremenima kušnje i progona koja su najavljivali proroci, a koja moraju nastupiti prije konačnog dolaska spasenja (usp. Dn 7,21s). Ta je vremena prvi na sebi iskusio Isus prije no što je ljudima donio spasenje, iskusit će ih i cijela Crkva prije Isusova drugog dolaska, a kroz njih također prolazi svatko tko sebe naziva kršćaninom. Životne teškoće i križevi, kojih nitko od nas nije oslobođen, a s kojima se borimo na vanjskom i na unutarnjem području, za nas predstavljaju velike nevolje kroz koje smo pozvani proći onako kako je Isus kroz njih prolazio. Ivan u Otkrivenju, dakle, gleda proslavljenu Crkvu: gleda silnu nebesku vojsku onih koji su oprani vodom krštenja i krvlju Kristovom, koji su posred svoga čela stavili znak onoga kome pripadaju. Taj znak nije vidljiv svakom oku, već se očitovao u njihovim životima u vremenima velikih nevolja, u kojima nisu radili kompromise sa zlom niti odustajali od svoga poslanja, već su uvijek svjedočili križ kojim su opečaćeni koliko god ih to možda koštalo. Na današnju svetkovinu spominjemo se tih ljudi koje nazivamo – svecima.

Blaženstva

Evanđelje današnje svetkovine donosi Isusov program života u Božjem kraljevstvu: njegova blaženstva. Ona su recept za svetost, a sveci su oni koji imaju osobine koje Isus danas nabraja. Kako navodi Katekizam, ona „ocrtavaju lice Isusa Krista i opisuju njegovu ljubav; izražavaju poziv vjernika pridruženih slavi njegove Muke i Uskrsnuća; ona osvjetljuju djela i stavove svojstvene kršćanskom životu; to su paradoksalna obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu; naviještaju blagoslove i nagrade koje učenici tajanstveno već unaprijed kušaju; najprije su ostvarena u životu Djevice Marije i svih svetaca” (KKC 1717).

Zaključak

Gledajući živote svetaca, možemo vidjeti kako izgleda čovjek koji je ova blaženstva konkretno ostvario. Ona su paradoksalna, kako ih naziva Katekizam, jer obećavaju radost i sreću u onome što nam se čini potpuno suprotnim: u siromaštvu, tuzi i progonstvu. I zaista bi ova blaženstva ostala tek nekakav sulud govor da nemamo pred sobom vojsku svetaca koji su ih utjelovili. Kada u životu posustajemo i polako se gubimo, životi svetaca uvijek mogu biti naše nadahnuće i dati nam snagu da ustrajemo. Nemojmo nikada zanemariti inspiraciju koju nam pružaju, pa makar to značilo i po stoti put čitati isti životopis ili gledati isti film. A od svih tih životopisa najvažniji je onaj Isusov – evanđelje koje nikada ne prestaje oduševljavati i davati nadu.

Izvor: Sagud.xyz