U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.

Uvod

Na kraju korizmenoga uspinjanja ne znaš što te čeka: preobraženje ili razapinjanje. Ali to i nije toliko bitno. I jedno i drugo dovest će te k Isusu, ako slijediš njegove korake. Ne zamaraj se drugim koracima. Postoji samo ovaj sadašnji, hodi ga s Isusom.

Priprema

Sabranost u molitvi jako je bitna. Sabranost je znak ljubavi. Ovo je tvoja molitvena ura s onim koji te ljubi. U samoći i tišini dolaziš pred Gospodina u želji da s njim uspostaviš prisan odnos ljubavi. Sabrati se znači sjesti do nogu Gospodinovih i pozorno slušati što mi to Gospodin govori. Gospodin obećava mir i spasenje duši tvojoj.

Čitanje: Iv 4, 43-54

U ono vrijeme ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kada je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kada je čuo da je Isus došao iz Jude u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kada mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onoga časa kada mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Razmatranje

Kada ti život donese bol i nevolju, kako na to gledaš? Imaš li povjerenja donijeti sve to pred Isusa s mirom u srcu ili si tjeskoban jer to više želiš svojom snagom riješiti?
Primaš li Isusa u svoj život samo onda kada je sve lijepo učinio u tvojemu životu? A što ako nije ispunio tvoja očekivanja i potraživanja?
Vjeruješ li da će Isus pomoći osobi koju voliš ako se za tu osobu iskreno i ponizno moliš? A što ako Isus ne ispuni tvoja očekivanja?

Još malo

Prvo je što uočavamo u evanđelju nevolja jednoga oca. Sin mu boluje, i to na smrt. Sigurno je obišao sve moguće liječnike i potrošio silne novce na liječenje, ali sve je bilo uzalud jer sin umire. Nevolja ga dovodi Isusu. Bol ga i ljubav prisiljavaju. Mnogi će posvjedočiti kako nas bol i nevolja najsnažnije mogu privući Isusu. Zato kada nam život podari bol, budimo zahvalni i na tome. Kada ga donesemo Isusu, trpljenje postaje sredstvo mojega nutarnjega ozdravljenja. Možemo kukati, proklinjati sudbinu, plakati nad sobom, ljutiti se na Boga: Zašto baš meni i zašto baš ja… No možemo sve to, s mirom u srcu, donijeti Isusu. Možemo obići sve liječnike i travare pa tek onda doći Isusu. On će nas i tada primiti, iako smo ga stavili na zadnje mjesto. Samo trebamo doći s vjerom, nadom i ljubavlju.

I mi smo u situaciji ovoga čovjeka. Nemamo ništa pred sobom doli Isusovu riječ i obećanje da će se ta riječ ispuniti.
Imaš li hrabrosti povjerovati u tu riječ i u obećanje, iako ispunjenje još nije ni na vidiku?

Molitva

Gospodine, donosim ti sebe i svoje potrebe i nevolje, kao i boli osoba koje volim. Ne znam kako na ispravan način moliti i zato te molim da u jednostavnosti živim svoju vjeru ne tražeći znamenja i čudesa. Moje te srce želi slaviti i hvalti i onda kada nema osjetilnih doživljaja i znakova. Samo snagom tvojega Duha mogu shvatiti kako mi je dovoljna tvoja riječ koja će otrti moje suze, osmisliti svaku bol i patnju, po kojoj ću biti uza te o uskrsnuću. Nemoj me ostaviti Gospodine, iako ti se katkada opirem u svojoj mlakoj vjeri i molitvi bez oduševljenja.