Navodeći što je sve za svoje biskupske službe učinio sluga Božji Josip Stadler u homiliji je biskup Majić rekao kako je zahvalan Gospodinu za „tog velikog nadbiskupa, koji je iznad svega bio i otac i majka naših siromaha, velikan duha kojega nikakav ljudski govor ne može dovoljno proslaviti“.

Naglasio je kako i sam kao biskup u Banjoj Luci sa zahvalnošću Bogu gleda na Stadlerov dugogodišnji predani rad te vjeruje da su mu mnogi svećenici, biskupi, redovnici i redovnice zahvalni za toliko toga, a napose Služavke Maloga Isusa, njegove duhovne kćeri koje je osnovao s ciljem da se žrtvuju za zapuštene bijednike, da budu brižne majke siromašne djece i štap nemoćnih žena u starosti, te i danas, po primjeru, nadahnuću i zagovoru svoga utemeljitelja, nastoje svugdje u svijetu gdje djeluju biti živo Evanđelje.

Citirao je Stadlerova nasljednika, pomoćnog biskupa Ivana Šarića, koji je priopćavajući vijest o Stadlerovoj smrti na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1918. rekao: „Braćo! Umro je onaj, koji nam je bio i otac i majka, onaj koji nas je ljubio kao nitko drugi. Jedanput nam je svima rekao – Imat ćete iza mene i pametnijih i pobožnijih biskupa, ali nećete imati, koji vas je ljubio više od mene. Umro je otac sirotinje naše…“

Misno slavlje na Stadlerovo 2025. / Foto: Župa Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Naveo je i što je bilo zapisano o Stadleru prigodom njegova zlatnog misničkog jubileja u tadašnjem sarajevskom hrvatskom Dnevniku.

„Svojim vrlinama si nas zanio, protivnicima imponirao. Za narod svoj sve si pregarao, a svakom pomagao, jer nisi znao za razliku izmegju prijatelja i protivnika. S malenim bio si blag, s visokim ponosan, kročio si naprijed, ne poznavajući druge svrhe nego sreću naroda i svoje poštenje, te se nisi ni o jedno ni o drugo ogriješio… Služeći Bogu i narodu, stekao si slavno ime, upisano onim svetim i zlatnim perom povijesti koja za unučad poznu – djela otaca bilježi viteška.“

Nadalje je ustvrdio kako je najbolji opis toga velikana duha u kratkoj rečenici ispisanoj ispod njegove slike koju je naslikao domaći slikar Franjo Gruber, a čuva se u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu: – Huic nomini nullum elogium par – Ovo ime nikakav govor ne može dovoljno proslaviti.

Govoreći o njegovu rođenju, krštenju, obiteljskoj tragediji u djetinjstvu ustvrdio je kako je u tome prepoznatljiv čudesni božji plan s njim, da bira siroče, siromašnog Josipa da tada, a i danas, siromašna Bosna postane bogatija za jednog Josipa Stadlera nadbiskupa i Slugu Božjega.