Molitva za lice

Foto: Pixabay

Gospodine, prikazujem ti danas svoje lice koje si mi dao. Ovo je moje lice.

Gotovo svaki njegov djelić mogu osjetiti, mogu mu svoju pozornost posvetiti, usmjeriti svoj osjećaj na nj, iako redovito ne mislim na njega.

Na mojem licu vidi se što u duši nosim, na svojem licu osjećam što je u meni. Mišići na njemu pokazuju koliko mi je duša napeta ili pak koliko je spokojna.

Želim sada smiriti svoje lice pred tvojim licem. Ovdje su moji obrazi preko kojih su suze tekle – od žalosti i boli, od radosti i ushita. Ti znaš.

Ovdje je moje čelo koje me je vedro i uzdignuto vodilo tvojim putovima, koje je spušteno i namrgođeno osjećalo svu težinu krivnje. Moje lice bilo je ozareno vedrim osmjehom, bilo je stisnuto u grču od straha i muke; bilo je strogo i kruto, bilo je vedro i puno iščekivanja.

Sada je moje lice ovdje pred tobom. Neka tvoj božanski pogled zastane na svakom djeliću mojega lica. Tvoj je to dar, Stvoritelju moj.

Okrijepi danas moje lice svojom blizinom da poput Mojsijeva sjaji tvojim sjajem. Gospodine Isuse tvoje je lice blistalo na Gori preobraženja. Crtama svojega svetoga lica izliječi, obnovi, oblikuj moje lice da u svemu bude tvoje!

Gospodine, ovo je moje lice koje si mi dao. Tebi ga prikazujem, tebi ga posvećujem.

Molitva za oči

Foto: Pixabay

Gospodine, prikazujem ti danas svoje oči koje si mi dao. Hvala ti na tome.

Želim pred tobom osjetiti koliko su moje oči dragocjene i važne. Malene, osjetljive, potrebne zaštite – a jasno mi kažu kamo mi je lice usmjereno i što je preda mnom.

Hvala ti, Gospodine, što si mi dao oči kao dvije svjetiljke u mom tijelu.Oči su ogledalo moje duše. U njima se pokazuje moja unutarnja toplina i živost ili pak hladnoća i moje mrtvilo.

Blagoslovi moje oči, Bože moj! Smiri danas moj pogled pred tajnom tvoje božanske ljubavi!

Otvori moje oči da dobro vidim kamo idem i da gledam put na kojem ti ideš ispred mene kad me zoveš: “Idi za mnom!” i kad mi kažeš da uzmem svoj križ i da te slijedim.

Daruj mi postojano i oštro oko koje neće radoznalo zavirivati kamo ne treba i neće ostati na površini, nego će precizno i u dubinu gledati. Blagoslovi moj pogled da prepoznam što mogu učiniti za svojega bližnjega, da vidim njegovo pravo stanje, da ne zatvorim oči pred njim.

Pročisti moje oko da ne bude zlo! Ne dopusti mojim očima da u meni pale vatru zavisti.

Moje su oči vrata kroz koja svijet ulazi u moju dušu. Čuvaj moje oko i štiti, ne daj da me sablazni pa da ga moram iskopati, nego daj da cijelim bićem pripadam tvojemu kraljevstvu.

Isuse, Učitelju i Bože moj, daj mi da i na sebe i na svijet oko sebe – na sve ljude koje susrećem –  gledam onako kako si ti gledao, da ih promatram tvojim očima. Amen.

Molitva za usta

Foto: Pexels

Gospodine Svevišnji, Stvoritelju moj, prikazujem ti danas svoja usta koja si mi dao: nježne i osjetljive mišiće na licu, usne meke i gipke, tako ranjive, a tako moćne. Hvala ti na tome; blagoslovi moja usta!

Usta su važna. To su vrata na koja u sebe unosim hranu za svoje tijelo i lijek koji treba pomoći mojemu zdravlju. U ustima svašta mogu sažvakati. Biram i nije mi svejedno što u usta stavljam.

Ti si Gospodine odredio da ćeš svojim prorocima staviti svoje riječi u njihove usta. Danas ti dopuštam i molim te: napuni moja usta svojim riječima!

Usta su važna. To su vrata kroz koja izlaze moje poruke bližnjima. Svojim usnama mogu oblikovati riječ privrženosti i odanosti, mogu utješiti i potaknuti, ali mogu gorko ubosti i povrijediti, mogu jezikom život razoriti.

Ispuni Gospodine moje srce, pa da iz toga obilja srca moja usta govore.

Važna su moja usta. Usnama mogu dati poljubac u znak ljubavi, blizine i predanja, poljubac pozdrava i poljubac oproštenja, ali mogu i izdati, iznevjeriti. Kad sam u grijehu kao da me je nijemost obuzela pa s psalmom molim: »Otvori, Gospodine, usne moje!«

Važna su moja usta – nevelik, ali odlučujući dio mojega organizma. Usnama izgovaram svoje molitve, svoju ljudsku riječ Bogu; ustima primam svetu pričest u kojoj ti sam dolaziš k meni.

Pošalji danas, Gospodine, svojega serafa kao što si ga proroku poslao. Neka dođe do mojih usana s tvojom svetom vatrom da me pročisti – krivicu ukloni, grijeh oprosti. Gospodine, prikazujem ti svoja usta, tebi ih posvećujem.

Molitva za srce

Foto: Pixabay

Gospodine sveti i uzvišeni, Stvoritelju moj. Prikazujem ti danas svoje srce koje si mi dao. Ono kuca i sada.

Kad mirno živim i radim, ono kuca; kad se odmaram i spokojno spavam, ono kuca; kad me nemiri vuku i posao traži sve moje snage, ono kuca.

Moje srce slika je tvoje ljubavi kojom mi i u ovaj čas daješ da živim, ti, izvore života moga, ti srce srca mojega!

Hvala ti za moje srce koje je istinito.

Ako govorim: “Dobro mi je, lijepo mi je.”, a nije – srce mi kaže kako doista stvari stoje; ako govorim: “u miru sam”, a nisam – srce zna kako mi je; ako kažem: “stalo mi je”, a nije – srce dobro pozna istinu.

Kada u panici svom snagom lupa i udara, upozorava me na promašaje i na rane koje nosim na duši. Hvala ti za srce koje je kompas mojega stanja.

Hvala ti, Gospodine, što si mi dao srce koje je “nemirno dok se ne smiri u tebi”. Hvala ti što mojemu “ljudskom srcu uvijek nešto treba i što zadovoljno nikad posve nije”. U srcu mi je znak sve dubine mojega bića i moje središte koje žeđa i žarko želi biti ljubljeno, ali i ljubiti, dati svu ljubav koju može.

Po mojem srcu upozoravaš me da vanjština nije dosta, da je važno što u sebi nosim i što me ispunja. Srce mi kaže da postoji govor koji nije u riječima i da je šutnja potrebna koliko i razgovor, da blizina jako puno govori…

Prikazujem ti, Gospodine, svoje srce koje postojano, neumorno kuca – kuca ne od moje volje i odluke, ne od mojega napora i mara, nego mi najbolje i posve jasno kaže da mi je život dar. I ne znam dokle će. Osjećam da nisam gospodar, da nemam sve u svojoj vlasti. Neka srce stane – i ja polazim s ovoga svijeta.

Blagoslovi danas moje srce koje mi izvrsno pokazuje kako je važno i korisno ono što je skrovito i u pozadini: Onda kad svoje srce ne osjećam osobito i kad ne mislim na njega, znači da je sve u redu. U tajnosti, bez reflektora i slave, bez drame – o njemu sve moje ovisi, svojim radom daje mi da živim.

Gospodine, prikazujem ti danas svoje srce koje ti u svojoj ljubavi za me stvaraš. Tebi ga predajem, tebi ga posvećujem, i molim te: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svojemu!

Molitva za kralježnicu

Foto: Pixabay

Gospodine, prikazujem ti danas svoju kralježnicu koju si mi dao da me drži i da mogu biti uspravno biće. Hvala ti na tome! Kralježnica je poput moje duše.

Jasno mi pokazuje da ima nešto u meni što me drži u cjelini, povezuje me u jedno; stožer je, stup i središte, a opet ne odmah zamjetljiva. Skrivena je i u pozadini, a važna i presudna.

Da je opazim moram se povući u sebe i pažljivo promotriti. Kako se lako zbiva da joj posvećujem pozornost tek kad zaboli i tek onda kada trpim!

Stoga želim sada u miru zastati, usmjeriti svoju pozornost i osjetiti gornji dio svoje kralježnice. Hvala ti, Bože, Stvoritelju moj, što ta osjetljiva i čudesna vratna kralježnica, drži moju glavu.

Dragocjeno mi je i dobro mi čini osjetiti kako uz nju stoje ramena, moja ramena koja su već popriličan teret ponijela. Čudesno je kako si učinio da taj malen gornji dio, tih sedam poslaganih djelića vratne kralježnice omogućavaju životnu vezu kojom krv iz srca može doći onamo gdje je u mojoj glavi najpotrebnija.

Zahvalno, u miru, pred tobom, Bogom svojim, s budnom pozornošću nastojim osjetiti središnji dio svoje kralježnice, svih tih dvanaest pršljenova, jedan uz drugi koji drže na okupu moj prsni koš; nose sva rebra koja obgrljuju i štite moje srce i moja pluća kojima neprestano dišem.

Dao si da mi kralježnica objedinjuje i drži na mjestu svako rebro i tako zajedno čine cjelinu. Kao da su u kralježnicu usađena i da iz nje izrastaju.

Pred tvojim božanskim, stvarateljskim pogledom pažljivo i pozorno mogu osjetiti kako se moja kralježnica spušta sve do sredine mojega tijela gdje su kukovi i gdje su usađene moje noge kojima se krećem, kojima stojim na zemlji. Upravo tu osjetljiv je dio kralježnice za koji obično kažem »križa«.

Kad zaboli i ukoči se, cijelo mi je tijelo sputano i pritisnuto, nemoćno – kao križem opterećeno.
Hvala ti, Gospodine, i za trenutke boli. Ali još više za dane kad me je moja kralježnica bez teškoće nosila.

Zahvalno ti prikazujem danas svoju kralježnicu: gipku i čvrstu; sastavljenu od toliko osjetljivih djelića, a opet jednu veliku i tako snažnu. Neka samo jedan u krivo pođe i ja u cijelom tijelu trpim. Dobro me podsjeća da sam biće od zemaljskoga praha, od tla zemljina građeno, ali da mi je božanski dah života darovan.

Učinio si da kroz kralježnicu prolazi leđna moždina, živa i osjetljiva – svi živci koji povezuju takoreći sve moje organe, protežu se doslovce od glave do pete. Veze su koje prenose signale o onome što doživljavam, o onome što hoću i što neću, što me bodri i što me ranjava…

Gospodine, prikazujem ti danas svoju kralježnicu, ti si mi je dao, tebi je predajem, tebi je posvećujem.

Molitva za moje noge

Foto: Pixabay

Prikazujem ti danas svoje noge, Gospodine, i molim tvoj blagoslov za njih. Ovo su moje noge, Gospodine, koje si mi dao. Hvala ti na tome. Ti si moj Stvoritelj. Ti mi daješ da postojim i ovaj čas.

Noge su važne. Osjećam kako krv struji u njima sve do vrhova prstiju. Osjećam kosti koje ih u središtu drže, žile koje se protežu cijelom dužinom, složene zglobove koji omogućuju kretanje – pravo čudo Božjega stvorenja, osjećam stopala kojima po zemlji kročim.

Lako se mogu sjetiti i osjetiti bol i težinu koje pritišću moje noge, natečene, izmučene…

Želim ti zahvaliti i na tim trenucima kad mi se činilo da me moje noge više ne mogu nositi.

Kad mi je tijelo pokleknulo, kad su me životne muke srušile na koljena, ti si mi bio blizu jer dobro poznaješ teret križa i gorak, dugačak put na Golgotu.

O radosnih li, blaženih trenutaka kad su moje noge pune snage i jedrine! Žele poći – potrčati – da me ponesu za tobom, Gospodine, sve do na kraj svijeta. Podaj novu jakost mojim nogama!

Moje noge – slabe i snažne, žustre i umorne – dio su mojega tijela u kojemu mi daješ da ja jesam.

Kamo su me sve do sada moje noge nosile!? Kolike su korake u tvojoj službi učinile!? Danas ti zahvaljujem na tome.

Ovo su moje noge, Gospodine. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Blagoslovi ih, da mognem opet poslušati tvoj zov: “Idi za mnom!”, da mogu ići u kraj koji ćeš mi ti pokazati.

Molitva za uši

Foto: Pixabay

Gospodine, Stvoritelju moj, danas ti zahvalno prikazujem svoje uši kojima slušam riječi izbliza i izdaleka.

Ovo su moja dva uha – tvoj čudesan dar, takoreći, izravna veza sa samim središtem mojega bića. Evo, oblikovane školjke, osjetljivi prijevoji, zaobljen rub, meki kraj, osjetljiva nutrina.

I delikatan, precizan bubnjić koji zvuk izvana šalje u moju pamet i u moje srce. Čini da postane dio mene.

Hvala ti na tom divnom stvorenju koje mi pomaže da budem u vezi sa svijetom oko sebe.

Hvala ti na trenutcima kad su moje uši bile ispunjene veličanstvenim zvukom zemaljskih orkestara, hvala ti na tvojoj riječi koja je po mojemu sluhu došla do mene.

Hvala ti i za časove kad su moje uši bila sve slabije i više nisu mogle pravo dohvatiti značenje onoga što mi je rečeno.

Daruj mi, Gospodine, uši koje će ustrajno, pažljivo slušati tvoj glas.

Otvori moje uši za moje bližnje da pravo čujem i prepoznam poruku – i kad me zlobno žele napasti, da se uz tvoju pomoć čuvam; i kad iskreno vape da ih poslušam, da onda ne skrivam svu mudrost i snagu svoga srca koju mogu pružiti; i onda kad prijateljski žele podijeliti sa mom dragocjene darove, sve ono što su prošli, što su u srcu prikupili i sačuvali.

Otvori moja dva uha da ljubim bližnjega kao sebe sama.

Gospodine, zahvaljujem ti danas na svojim ušima. Ovo su moje uši. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem.

Molitva za ruke

Foto: Pixabay

Stvoritelju veliki i sveti, izvore svega života i dobroga djelovanja! Danas ti želim zahvaliti za ove moje ruke koje si mi dao.

Bijahu sićušne, lijepo oblikovane, oku drage, kad si ih čudesno otkao već u utrobi moje majke. Otpočetka bijahu divna slika tvoje stvoriteljske ljubavi koja stvara svijet.

Moje ruke tvoj su dar – meni, mojim bližnjima, ovome svijetu. Od malena moje su se ruke širile na zagrljaj, propraćene osmjehom i milim pogledom. Čvrsto su se držale, nježno se privijale, rasle s cijelim mojim tijelom.

Hvala ti na mojim rukama koje precizno i spretno toliko toga mogu izvesti, pažljivo upravljati, dohvatiti i blago dodirnuti točno onamo kamo treba. Hvala ti na ovim mojim rukama koje su bile nespretne i slabe, nisu imale strpljenja ni snage.

Prikazujem ti ove svoje ruke koje su mnoga slova ispisale, raznim predmetima dobro upravljale. Moji su prsti – gipki, osjetljivi – točno pogađali kako pristupiti, uhvatiti, pomaknuti, ispraviti.

Sjetit ću se lako kad su moje ruke bile u šaku stisnute od ljutnje ili od muke. Tebi, Gospodine, predajem sve bolne trenutke kroz koje su moje ruke prolazile. Ozeble, drhtale se u na velikoj studeni. Izmučene od silnoga tereta treperile su od iscrpljenosti.

Hvala ti što su velike i snažne moje ruke vrijedno radile, mnoga su vrata otvarale, mojim bližnjima zdušno pomagale, hranile i pokazivale put.

Hvala ti za nježnost kojom su moje ruke čuvale kap vode na dlanu.

Oprosti mi što su moje ruke posezale za onim što im ne pripada, gurale se kamo ne treba, što su ružno vrijeđale, udarale i ranjavale.

Moje su ruke divna slika tvoje milosrdne ljubavi kad god su smireno toplo milovale, kada su prijateljski tapšale, srdačno pozdravljale, donosile hrabrost i utjehu.

Poput evanđeoskoga patnika kojemu je ruka bila osušena ti si, Gospodine, dopustio da tvoje dobre, snažne ruke budu na križ pribijene, čavlima probodene. Tako si posvetio svaku ranu koju su moje ruke pretrpjele.

Na uskrsni dan raširio si svoje ruke i pokazao ih apostolima. Rekao si: “Mir vama.”

Ovo su moje ruke, Gospodine. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Molitva za usne

Foto: Pixabay

Gospodine sveti i dobri, Stvaratelju mojega bića, dopusti mi da u miru zastanem pred tvojim licem i tebi kao prinos prikažem svoje usne. Ovdje su na mom licu. Tako osjetljive i nježne, a tako važne i moćne.

Moje su usnice tek djelić na mojem tijelu, ali odsudna im je uloga i odmah su uočljive. Moje usne – boje srca, boje krvi – donose drugima moje riječi, oblikuju moje misli u poruke. Usnice prenose što mislim i osjećam.

Koliko su puta uputile utjehu i ohrabrenje, radostan mir!? Kada su donijele svjetlo, razjasnile kako stvari stoje!?

Koliko su često povrijedile srce bližnjega, nekom podlom uvredom i teškom riječju bolno ranile u dušu?! Zagušila ih je buka i neobuzdana vika. A opet smjerno su izrekle: “molim te”, “hvala ti” i “oprosti mi”.

Moje usne, nježnom kožom kao tankom opnom pokrivene lako mogu biti ranjene. Popucale, prokrvarit će. Suhe ili promrzle, trpjet će, ružno se smežurati i zgrčiti. Moje mi usne pokazuju kako sam krhak, slabašan stvor, potreban zaštite i nove snage.

Moje usne brzo i lako pokažu kako mi je duši. Jesu li vedro nasmiješene, blistaju i zovu. A onda opet čvrsto, hladno stisnute, odbijaju i zatvorene su, ne puštaju nikoga blizu. Koliko su puta moje usnice radostan, srdačan poljubac dale!?

Same od sebe pokazale su kada se čudim ili kada se bojim, ili kad me opaki prijezir i podsmjeh ispunja. Moje su usne tiho šaputale povjerljive riječi, tiho izricale usrdne vapaje i molbe.

Gospodaru vjekova, velikom proroku Izaiji poslao si serafa da mu svetim žarom sa žrtvenika usne pročisti, spali krivnju, podari oproštenje. Kralj David molio te da otvoriš usne njegove pa da ti pohvalne psalme pjeva. I ja u ovaj čas ponizno molim: vatrom svojega Duha Svetoga dodirni, očisti, pozlati moje usne, prijeđi preko svakoga djelića njihove površine, zagrij ih i rasvijetli od jednoga do drugoga kraja, da te hvalim za velika djela koji si nam učinio, za spas koji si nam darovao.

Ovo su moje usne, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Molitva za glavu

Foto: Pixabay

Gospodine svevišnji, svemogući, tajanstveni Stvoritelju moj. Prikazujem ti danas svoju glavu i zahvaljujem ti na njoj. Kako često kažem: „Sve je u glavi!“.

Sada je u miru želim zahvalno posvetiti tebi kao dragocjen, najdragocjeniji dar koji si mi povjerio. Odavde izviru svi signali koji pokreću sav moj život.

Na mojoj glavi je kosa. Kad se šišam najbolje osjećam kako sam biće od zemaljskoga praha sazdano i vrlo prolazno. Kosa mi sijedi i otpada da me podsjeti kako nijedna vlas nije bez tvoje svete volje, Oče nebeski.

Kad mislim na svoju lubanju, tu veliku, krutu i čvrstu, ali isto tako osjetljivu moju kost, sjećam se svetih pokornika koji su na lubanju gledali i mislili na svoju smrtnost.

Taj važan dio mojega tijela podsjeća me i na sveto mjesto tvoje muke i smrti na križu – Lubanjsko mjesto.

Hvala ti, Gospodine na tom važnom plaštu koji čuva glavni dio moga organizma – to još uvijek toliko tajnovito, čudesno stvorenje, moj mozak iz kojega se upravlja cijelo tijelo, u kojem se pohranjuju sva moja iskustva i znanja. Ovdje žive moje misli i osjećaji.

Evo, Gospodine, tu je moje čelo i iza njega onaj, kako kažemo, prednji režanj na kojem počiva moja pamet i sposobnost da shvatim i prihvatim, da uspostavim kontakt i mudro postupim. Daj mi da se u tvojem Duhu svojim razumom služim.

Tu, sasvim otraga, pri dnu nalazi se i ono što zovem moj mali mozak, gdje su upisane moje navike i sve ono što mi tako dobro od ruke ide kao da mi je u dušu upisano. Oslobodi me, dobri Gospodine, loših navika koji mi kradu slobodu i ljubav. Daruj mi dobre navike koje me vode k tebi.

Ovdje se kriju, ovdje žive sve moje emocije, ti osjećajni, čuvstveni pokreti koji se razlijevaju po cijelom mojem organizmu i svega me prožimlju, ispunjaju. Ako ih poznajem i cijenim,  mogu mi biti dobri prijatelji. Čuvaj me, Gospodine, da ne budem žrtva i rob svojih osjećaja nego da se njima za pravu svrhu brižljivo, pažljivo, s ljubavlju i zahvalno služim. Po svojoj svetoj volji ispuni me danas osjećajima, željama i nakanama svojega presvetoga Srca.

Stvoritelju svijeta, dobri Gospodaru svih stvorenja, ovo je moja glava. Tebi je posvećujem, tebi je na službu predajem. Amen.

Molitva za moja koljena

Foto: Pixabay

Svevišnji Gospodaru sviju svjetova, dobri Stvoritelju moj, dopusti mi da danas na oltaru svojega srca tebi prikažem svoja koljena. Ti si mi ih dao, za me si ih stvorio.

Hvala ti na tome. Ovo su moja koljena – čudesno gipka i izdržljiva, a opet izmučena, istrošena.

Dopusti mi da u miru stanem pred tajnom tvoje beskrajne ljubavi i promotrim ovo čudesno tvoje djelo. Povedi me onamo gdje riječi više nema, u onu svetu tišinu gdje vlada tvoj Duh koji je od početka stvorenja lebdio nad vodama.

Ne mogu pravo osjetiti što je sve u mojim koljenima. Ne dohvaćam svojim umom sve one precizne dijelove, snažnu kost, zadivljujući zglob, fin, gladak spoj, osjetljive i snažne veze koje sve drže na okupu i omogućuju gibanje.

Moja koljena doslovce nose gotovo svu težinu mojega tijela kad uspravno stojim. I kad pred tobom klečim. Moja koljena daju mi da zakoračim i pođem, da hodam za tobom. Mogu prolaziti zemljom zahvaljujući mojim koljenima koja si mi dao.

Sjetit ću se lako kad to smjerno prigibam koljena pred tvojim božanskim veličanstvom u tihom, dostojanstvenom poklonu, punom poštovanja. Koliko su brojni trenuci šutljive molitve, usrdnih molbi na koljenima!? Sjetit ću se i kad su me životne nevolje i moj pretežak grijeh bacili na koljena.

Dok sam na koljenima iz moje duše tjeskoban se vapaj preklinjući uzdiže k tebi. Kako li je tebi bilo kad te je teški križ srušio na koljena?!

Pamte moja koljena svaki bolni udar i pogrešan korak ukrivo. Pamte moja koljena i kad su me zlobnici bezdušno bacali na koljena, od prevelike muke sva me snaga ostavila. Pamte moja koljena i kad me teška kazna natjerala da posramljeno klečim.

U Maslinskom vrtu ti si, Gospodine, padao na koljena. Sa suzama si upućivao svoje prošnje Ocu koji te može spasiti. Krvlju si se znojio. Kad te je križ bacio na koljena opet si se digao i nastavio put – sve do navrh Kalvarije. A kad smo te mi ljudi uklonili i u grob mrtva položili, nakon tri dana slavno si ustao. Uspravljen, hodao si opet ovom zemljom čineći dobro, brojnim dokazima pokazivao si da si živ.

Sveti Gospodine, Gospodaru mojega života, ovo su moja koljena koja si mi dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Molitva za stopala

Foto: Pixabay

Veliki, sveti, tajni Bože, izvore postojanja i života. Danas ti želim kao svoj prinos prikazati svoja stopala. Za mene ih stvaraš, meni ih povjeravaš.

Zahvaljujem ti na tome i ponizno molim: blagoslovi ova moja stopala. Ti sve znaš, Gospodine, tebi je znano da žarko želim tvojim stopama ići.

Tebi sada dajem sve svoje razmišljanje i umovanje, a ti mi daj da u miru pred tobom, bez riječi, doživim i oćutim taj čudesan dar koji si mi darovao – moja stopala.

Svaki prst mogu osjetiti, sve do njihovih vršaka, svaki drugačiji, posebna oblika. Najbolje ih osjećam kad se udarim i ranim, ili pak kad u tišini, na vršcima prstiju hodim da sačuvam mir. I mali prst, ako je povrijeđen, cijelo tijelo pogađa. Nožni prsti daju da držim ravnotežu i da mogu pravo zakoračiti, usmjeriti svoje korake.

Cijelom dužinom mogu osjetiti svoje tabane, svu površinu, gdje su završeci mojih živaca koji prolaze po cijelom mojem tijelu. Živa su moja stopala i osjećaju. Kad uspravno stojim, stopala su najniži dio mojega organizma, sasvim dolje.

Podsjećaju me kako je poniznost važna, temeljna, i kako je dobro da s obje noge budem na zemlji. U mojim stopalima nevjerojatan je splet i sasvim sitnih kostiju koje nose svu moju težinu. Vode sve do gležnja koji čudesno omogućuje da se pravilno krećem i okrećem.

Uz prste na vrhu odmah je onaj prednji dio na tabanima koji me nosi. Mala i važna površina, poput jastučića. Nježna, a čvrsta. Osjetljiva, a snažna i izdržljiva. Daje mi da mogu uspravno stajati i hodati, a da se pritom ne srušim.

Luk koji se proteže sredinom mojih tabana važan je. Drži pravilnom moju kralježnicu i ispravlja sav moj kostur. Čuva me od spuštenih stopala. Daje mi gipkost dok sam u pokretu, dok pomičem svoje tijelo, pružam ruke, prigibam noge, dok radim, pa i u najvećoj mogućoj brzini i svom snagom.

Petu na zadnjem dijelu moga stopala, točno na donjem kraju moje noge, također mogu osjetiti. Osobito kad zaboli i kad je pretrpjela mukli, tupi udarac. Čudesna je peta. Ispunjena krupnim i sitnim djelićima. Snažno nosi svu težinu i visinu mojega tijela. Jedar je, pouzdan oslonac, a opet tako nježna i ranjiva.

Dok pred tobom, Gospodine, Stvoritelju moj, pažljivo nastojim osjetiti svaki djelić svojih stopala, pamtim kako su tvoje noge strašnim čavlom bile pribijene na križ, raskrvarene, bez milosti probodene, i potom mrtve u grob položene. Danas te molim, daj da u svojim stopalima osjetim kako si to ti u treći dan opet slavno ustao i svojim svetim stopama zakoračio iz grobne tame u svjetlo novog jutra. Uskrsnim, pravim ljudskim stopalima hodio si po svježem zelenilu vrta u kojemu je bio tvoj grob, hodao si opet po ovoj zemlji, po ovom zemaljskom prahu, kad si došao ususret ženama koje su išle na groblje pomazati tijelo ljubljenoga pokojnika.

Ovo su moja stopala, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Molitva za pluća

Foto: Pixabay

Uzvišeni i tajni Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga. Zahvaljujem ti danas na svojim plućima kojima iz časa u čas – i sada – neprestano dišem.

Tvoj je to čudesan dar po kojemu živim. Želim sada zahvalno osjetiti kako mi život počiva na disanju.

Prisjetit ću se kako se čudesne stvari zbivaju u mojim plućima. Zrak, tako prijeko potreban, ulazi u moj organizam.

U osjetljivim, mojem oku nevidljivim putovima, vrhunski mudro izvedenim, postaje dio mojega tijela, dio mene.

Moja pluća podsjećaju me na biblijsku sliku kako si od početka nama ljudima udahnuo dah života (Post 2,7). Dar je to koji primamo od tebe. Slično kao što će Isus na dan svojega slavnoga uskrsnuća doći među svoje, dahnuti u njih i reći: “Primite Duha Svetoga!” (Iv 20,22).

Moja me pluća podsjećaju kako je moje biće osjetljivo i krhko. Lako može biti ranjeno, potrebna mu je zaštita.

Kad su bolesna, moja pluća najbolje mi pokazuju tešku bol koju trpim, mučan kašalj budi u meni osjećaj kako mi se utroba razdire. Kada teško dišem, najbolje osjećam svu svoju nemoć i slabost.

Važna su pluća, podsjećaju me na moju nutrinu, moj unutarnji život. Odlučujući je, presudan, ali ostaje skriven u dubini. Važna su moja pluća jer me disanje uvijek podsjeća kako sam ovisan i nemam svoj život sam od sebe. Tvoj je Duh životvorac koji i od suhih kostiju može vojsku živih ljudi podići.

Moja me pluća izvrsno uče poniznosti. Dok dišem jasno mi je da sam povezan s ovim svijetom koji si ti stvorio i koji toliko ljubio da si nam Sina svojega poslao (Iv 3,16). Moja me pluća uče postupnosti i postojanosti. Dišem iz koraka u korak, udah po udah. Ne mogu sve odjednom i unaprijed, nego ustrajno, opet i opet.

Disanje me tako dobro upozorava da nemam sve u svojoj vlasti i da mi je život u tvojoj ruci. Kad radosno kročim svijetom, dišem, a da i ne mislim na to. Kad spavam, dišem. Kada zadihano, ubrzano hvatam što više zraka, kada se gušim i borim za dah, najbolje osjećam kako mi je život dar i ne znam dokle će.

Gospodine Isuse, ti si prihvatio i posvetio ljudski život. Dok si izišao na svijet iz utrobe svoje majke, disao si pravim ljudskim disanjem. Na križu si izdahnuo, u ruke Očeve predao si duh svoj. Izvršio si tako svoje sveto obećanje. Život si za nas položio, sebe si dao – i zadnji dah svojega bića – za žrtvu pomirnicu. Podari mi milost, Gospodine, da svaki moj udah bude podsjetnik na tvoju ljubav i na snagu tvojega Duha!

Gospodine, ovo su moja pluća kojima dišem i u ovaj čas. Ti si mi ih dao, tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.