Fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje u kojem poručuje kako nije istina da kršćani uvijek trebaju biti nasmijani. To je laž koju propagiraju duhovni gurui, dok kršćani imaju pravo iskazati svoje osjećaje. U nastavku prenosimo objavu fra Vinka Brkovića.

Netko uporno želi stvoriti sliku kršćanina koji hoda ovim svijetom kao mali Buda, u nekom nerealnom prikazu ekstaze i sreće, kao da ga se ništa ne dotiče. Jasno nam je kako ima previše pesimizma u svijetu, ali kršćani ne žive van ovoga svijeta. Temelji i uzori našega života nalaze se u Bibliji, a tamo ćemo naći jako puno tužnih, zabrinutih, uplakanih likova koji ne prestaju zbog toga imati povjerenja u Boga.

Abraham sigurno nije išao nasmijan žrtvovati Izaka. David nije sretan oplakivao smrti svoje djece. Prooci nisu sa smiješkom promatrali propuste i progone svoga naroda. Ilija želi umrijeti na mjestu. Psalam 88 je čitav prožet očajem. Dapače postoji čitava knjiga koja se zove Tužaljke. U konačnici i sam Krist prolazi svoju muku kroz čitavo svoje javno djelovanje. Vidimo ga zabrinutog, ljutog, uplakanog, a u konačnici i potresnog toliko da se znoji krvavim znojem.

 Biti tužan, žalostan ili umoran nije dokaz manjka vjere ili samog nepovjerenja u Božju svemoć i ljubav.

Svim tim ljudima je zajedničko da su imali povjerenja u Boga da će na kraju biti dobro za njih. Povjerenje u Boga ih je vodio kroz život, ali to povjerenje ih nije čuvalo od tuge, žalosti suza jer sve su to emocije koje pokazuju da nam je do nečega stalo, da nešto volimo. Biti tužan, žalostan ili umoran nije dokaz manjka vjere ili samog nepovjerenja u Božju svemoć i ljubav. Čovjek koji se skriva iza lažnoga osmijeha “vjere” krnji je čovjek i u muci i samoći prolazi kroz ovaj život.

Takva osoba nedostižna je i nerealna u očima drugih jer je sama sebi nerealna. Mi nismo kipovi koji mogu biti u crkvi čitav dan i to u pozi neprestanog moljenja. Priliči svakome staležu da živi ono na što je pozvan. Studenti ne mogu živjeti kao kartuzijanci ili klarise. Niti klauzurni redovi mogu živjeti kao studenti.

Ne dopustimo da nam uvaljuju lažne slike vječito nasmijanih svetaca jer one nisu istinite.

Stoga je dobro biti tužan, uplakan i umoran od svega što nas okružuje pa čak i od raznih duhovnosti. Ne dopustimo da nam uvaljuju lažne slike vječito nasmijanih svetaca jer one nisu istinite. Sveci su ljudi koji su imali sve emocije, prolazili kroz razne situacije, ali u svim situacijama imali povjerenje u Boga.
Jer Bog nije automat koji mi moramo zadovoljiti na dnevnoj bazi, nego je On prvenstveno osoba ili točnije rečeno tri osobe. Živ je, stvaran i prisutan, razumije nas same bolje nego što ćemo mi ikada moći pa tako i razumije naš umor i žalost.

Ako nas Bog ne prisiljava na konstantan osmijeh kako onda netko drugi može?

Sam Krist nas poziva da dođemo svi umorni i opterećeni te će nas On odmoriti. Dopušta Petru, Jakovu i Ivanu da spavaju kada vidi da ne mogu bdjeti više, jer zna da neće spavati nakon toga zbog svega što slijedi. Krist nam se darovao u euharistiji kako bismo nahranjeni Njime izdržali put kroz ovaj život baš poput Izraelaca ili Ilije. Krist će nas odmoriti, dođimo k Njemu, a ne guruima koji prodaju svoju duhovnost kao opće pravilo života. Ako nas Bog ne prisiljava na konstantan osmijeh kako onda netko drugi može?

Link na objavu: “Kršćani moraju uvijek biti nasmijani! Kršćani ne mogu biti tužni!” I ostale laži koje prodaju duhovni gurui