Fra Ivan Slišković, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Župi Krista Kralja u Čitluku, objasnio je kako “Crkva u svom nauku nema precizno definiran nauk o tetovažama, odnosno jesu li moralno dopustive ili nisu, kao što nema o svakom pitanju, što bismo mi htjeli”, donosi portal Radiopostaja Mir Međugorje.

“Ali Crkva ima jasne druge principe, koji su temeljni principi za nas, a koje mi jednostavno možemo primijeniti i na tolike druge situacije tako i na pitanje o tetoviranju: Je li je ono moralno? Je li ono dopustivo? Imamo, naravno, Sveto Pismo, imamo nauk Crkve. Ako mi uzmemo Sveto Pismo i ako poslušamo što nam Božja riječ govori, znamo da Božja riječ govori kako je tijelo hram Duha Svetoga. Mislim da je to jako važno imati u našem umu, u našim mislima, ako razmišljam o tome, hoću li se tetovirati ili neću, jer često današnji čovjek dualistički gleda na sebe i gleda na sebe kao odvojeno: imam dušu, imam tijelo i tijelo je nešto što ja posjedujem, a mi zapravo jesmo tijelo. Nismo samo tijelo, ali jesmo i tijelo. Dakle, mi smo i duh, duša i tijelo ujedinjeni. I naše tijelo je hram Duha Svetoga”, kazao je fra Ivan.

Proslavite Boga u tijelu svojem

“Baš u kontekstu pitanja o tetovažama, važno je imati u vidu da je tijelo hram Duha Svetoga i onda se upitati: Bih li ja nešto trajno ugravirao na taj hram Duha Svetoga, jer znamo i kako nas Sveti Pavao potiče: ‘Proslavite Boga u tijelu svojem’.”

Isto tako, kao što sam rekao, nije tetovaža po sebi grijeh.

“Jedan princip koji tu trebamo imati je: Zašto ja to činim? Dakle, Crkva ne kaže da je tetovaža grijeh i nije problem ako netko učini tetovažu, ali je pitanje iz kojih razloga? E, tu možemo upasti u grijeh, dakle, ako je razlog po sebi grešan. Naveden je primjer katolkinja u našem kraju koje su se tetovirale kao zaštitu od muslimana, da ne bi oni uzeli njihovo tijelo, da ga ne bi oskrnavili. Dakle, po tom pitanju, to je sasvim jasno, razumljivo… Čak bismo rekli da je bilo poželjno u to vrijeme kao zaštita, zaštita i obrana svog tijela, svog života i svoje vjere”, kazao je fra Ivan Slišković, stavljajući pred slušatelje pitanje: “Danas kada živimo u slobodnom svijetu zašto bismo se tetovirali?”

Naglasio je i kako su bitni simboli ili riječi koje osoba želi tetovirati te da je jasno ako je na tetovažama nešto grešno, zlo ili sotonsko, čega danas ima na tetovažama, da je to po sebi moralno nedopustivo.

Kazao je kako ima i svećenika s tetovažama te da, primjerice, imaju tetovaže citata Svetog pisma ili slično pa kaže kako to “ne mora nužno biti grijeh”, te je dao jedan praktičan i dobar savjet onima koji razmišljaju o tetoviranju.

Savjet

“Ako netko razmišlja o tetovažama, dobro je ostaviti nekoliko mjeseci za razmišljanje i onda vidjeti imam li ja tu želju i kakva je to želja. Ako jest, hoće li se ta želja pročistiti i da vidim to baš po ovom principu iz Svetog pisma, svjestan da je moje tijelo hram Duha Svetoga, i da ja trebam proslaviti Boga u tijelu svojem”, savjetovao je fra Ivan Slišković.