Tijekom svoje duge i slavne karijere biskupa i evangelizatora, časni sluga Božji Fulton Sheen često je pisao i propovijedao o miru. Jednom od njegovih najpoznatijih knjiga, iz 1949., bila je Mir duše. Ta tema je bila stalna u njegovom pisanju i propovijedanju dok se poslijeratna kultura osobne tjeskobe i društvenih turbulencija produbljivala i širila.

U jednom je trenutku iskoristio svoju novinsku kolumnu da postavi pitanje: “Je li moderni čovjek daleko od mira?” Sheenov odgovor u tom članku bio je da su moderni ljudi daleko od mira. Razlog je, napisao je, taj što smo se zamotali u “ograničavajuću luđačku košulju… sebe prepuštenog samom sebi”. Zamislite kako djeluje luđačka košulja: ruke osobe su omotane oko sebe, ne može se ispružiti i uključiti u svijet oko sebe.

Izliječeni od oholosti i svih drugih duhovnih bolesti jednostavno možemo postati “prepoznavanjem da sve dobre stvari dolaze od Njega i da su znakovi Njegove ljubavi.

Sheen je tvrdio da su moderni ljudi izokrenuli vlastite Bogom dane sposobnosti putem intelektualnih i znanstvenih hirova. Na primjer, drugdje u svom pisanju i propovijedanju, pokazao je da su psihoanalitičari poput Sigmunda Freuda reducirali probleme koji su zaista duhovne prirode na ono što je samo materijalno i ljudsko. Nakon što su pokušali maknuti Boga iz pitanja ljudske psihe, poučavao je Sheen, intelektualne i kvazi-znanstvene mode uzrokovale su čovjeka da se “u vlastitoj duši odrekne vanjskog nemira”. Takvi pokreti nikako ne bi mogli ukloniti luđačku košulju samog sebe. Umjesto toga, mogli su samo okrnjiti ljudski duh. Čovječanstvu je potrebno nešto sasvim drugo, piše Derek Rotty s portala Catholic Exchange.

Zahvalnost je sredstvo za “liječenje bolesne duše”, za liječenje duše koja je daleko od mira. Zahvalnost postoji samo kod onih koji su istinski ponizni.

U istom članku Sheen je iznio svoj prijedlog, prijedlog koji su davali Isus Krist i sveci kroz stoljeća. Slijedeći Isusov nauk, Sheen je podsjetio svoju publiku da je put do mira sasvim drugačiji od onoga što naš ego traži i što svijet može dati. “Oni koji tragaju za zadovoljstvom, slavom i bogatstvom svi traže Beskonačno, ali tragatelji su još uvijek na periferiji Vječnog grada. Oni s vjerom prodrli su do svog pravog doma unutar Beskonačnog i pronašli ‘mir koji svijet ne može dati.’

Mir: Foto /AnthonyTori/Unsplash

Suvremeni ljudi ostaju na periferiji tog Nebeskog Kraljevstva, ostaju duševni bolesnici, jer se i dalje fokusiraju na sebe, svoj ego, senzualna zadovoljstva i zemaljske stvarnosti koje u konačnici i nisu najvažnije. To je jednako istinito u 2020-ima, ako ne i više, kao što je bilo u 1950-ima. Potrebno je nešto drugo osim samo materijalnog, ili čak najboljeg što je čovječanstvo moglo ponuditi, da bi se čovjek uzdigao “iznad sebe do sreće za koju je stvoren”. Ali, što bi moglo biti unutar ljudske osobe što bi je moglo izdići izvan sebe? Što bi moglo odriješiti modernu psihološku luđačku košulju?

Zahvalnost je dizalo kojim će se duša uzdići iz nje same, iznad nje same.

U drugom kratkom članku pod naslovom “Nezahvalnost”, Sheen je identificirao prvi korak u rješenju. Zahvalnost je, napisao je, sredstvo za “liječenje bolesne duše”, za liječenje duše koja je daleko od mira. Zahvalnost, podsjetio je svoju publiku, postoji samo kod onih koji su istinski ponizni. To je zato što zahvalnost izvlači osobu iz nje same i uzrokuje da ona bude svjesna “Dobročinitelja i onoga što On želi”. Biskup je hrabro objavio da smo izliječeni od oholosti i svih drugih duhovnih bolesti jednostavno “prepoznavanjem da sve dobre stvari dolaze od Njega i da su znakovi Njegove ljubavi.” Zahvalnost, vođena poniznošću, navodi nas na sjećanje da trebamo ovog Božanskog dobročinitelja i da je sve što primimo dar iz Njegove ruke pune ljubavi.

Foto: Freepik

Još važnije, Sheen je podsjetio čitatelje da je zahvalnost dizalo kojim će se duša uzdići iz nje same, iznad nje same. To je upravo zato što se sreća za koju smo svi stvoreni ne sastoji od bogatstva, zadovoljstva, moći ili časti. Umjesto toga, sreća za koju smo stvoreni sastoji se od davanja sebe, čak i požrtvovnog, drugima. Zahvalnost za Božje darove potiče nas da djelujemo u požrtvovnom sebedarju i da se usredotočimo na druge.

Zahvalnost / Foto: Pixabay

Stoga se moramo sjetiti da ćemo pronaći mir i ispunjenje, koje nam Isus Krist želi dati, samo ako priznamo da smo stvoreni da ovisimo o Bogu i drugima i primamo darove od njih. Pronaći ćemo mir i ispunjenje samo djelujući u sebedarju prema drugima. Rast u zahvalnosti, dakle, prvi je korak u dopuštanju Bogu da nas oslobodi luđačke košulje sebe i da pronađemo puni i radosni život za koji smo stvoreni.

Dakle, ponesimo dobrotu i ljepotu u svijet dijeleći istinu zahvalnosti s našim obiteljima, prijateljima, susjedima i suradnicima.