Živimo. Jedemo. Radimo. Uživamo u životu i gradimo vlastitu obitelj. Borimo se. Smijemo se, plačemo i na kraju svega – SMRT! Donosimo tekst s portala Catholic Stand.

Najvažnija pitanja koja treba postaviti: „Postoji li život nakon što umrem? Jesu li raj i pakao stvarni ”? Ako postoji nešto poput vječnosti u raju ili paklu, onda bih svoj život trebao shvatiti ozbiljno, jer vječnost nije samo milijun, čak niti bilijun godina. Vječnost je beskrajna; ona nema kraja!

Što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a sebe izgubi?

Stoga bi cijelo moje vrijeme, svi moji napori, svi moji prioriteti i sva moja ulaganja u život trebali biti usmjereni prema tom cilju. Inače bi sve bilo uzalud, a radost vječnosti izgubljena. Ništa nije strašnije od neuspjeha da odem u svoj Vječni dom u Bogu!

Jedan sat tjedno?

Vjerujete li ozbiljno da ste u stanju postići svoje ciljeve za samo jedan sat tjedno? Bilo bi smiješno jedan sat tjedno vježbati za sportaše koji teže zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama ili sat vremena tjedno studirati za studente prava koji žele položiti pravosudni ispit.

Sportaš/ Unsplash

Možete li postići bilo koji cilj sa samo jednim satom tjedno?

Nitko ne želi ići u pakao. Mnogi provode jedan sat tjedno na nedjeljnoj misi. Minimalno jedan sat tjedno u zamjenu za vječnu sudbinu – raj ili pakao.

Bog nam je dao cijeli svoj život po našem Gospodinu Isusu Kristu. U zamjenu mu dajemo samo mali dio svog vremena. Ima li smisla? Je li to naš jedini odgovor na Isusovo raspeće i smrt na križu? Jedan sat tjedno? Šalimo se? Igramo li se Boga?

Prioriteti

Od sada moram svakodnevno reprogramirati svoj život i davati prioritete duhovnim vježbama. Čitam Bibliju svaki dan. Svaki dan provodim više vremena u molitvi. Međutim, još uvijek određujem svoje vrijeme. Moja je molitva očajna:

Oče, daj mi milost da ti mogu dati cijelo svoje srce, tako da ću uvijek paziti na tvoju prisutnost svakog trenutka svog života. Želim ponuditi svaku stvar koju učinim za vas i čitati Tvoju riječ svaki dan kako bih Te svakodnevno više poznavao. Nema više jednog sata tjedno Gospodine, već iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak, neka moj život bude u potpunosti posvećen tebi!

Kad se ujutro probudim, prvo što mi pada napamet je _____.

Kad odlazim na posao, komuniciram s ljudima, radim neke projekte i nastavim sa svojim naporima, pokretačka snaga usredotočena je na _____

Svaki put kad donesem ključnu odluku, prvo i najvažnije razmatranje uvijek bi bilo oko _____.

Kad odlazim spavati noću, koje misli me uspavaju _.

Je li Bog odgovor? Ne? Da? Ponekad?

Je li Bog u vašem srcu?

Moja osobna spoznaja

Dok sam razmišljao o tome je li Bog zaista moj glavni oslonac u životu, shvatio sam da nisam dovoljno ozbiljan u svojem odnosu s Njim. Počeo sam reorganizirati svoj svakodnevni raspored kako bih sve uskladio s Njim. Proveo sam više vremena u molitvi. Sakramentima (pričesti i ispovijedi) obraćao sam Mu se što sam češće mogao.

Presveto / Unsplash

Naučio sam razviti i učvrstiti naviku koju mogu svakodnevno raditi iz trenutka u trenutak. Ta se navika sastoji u tome da prinosim Bogu sve što radim. Njegov je utjecaj dubok. Poučavanje, hodanje, čišćenje, kuhanje, pranje rublja, briga oko djece – sve nudim Bogu. Ova navika oblikovala je moje srce i um da budem uvijek usredotočen na Boga bez obzira na okolnosti u kojima se nalazim. Dobra stvar u ovome je kada usmjerava moju maštu i misli da se usredotočim na Njega. Vjerujem da je ovo element u kojem sveti Pavao govori o neprestanoj molitvi (1. Solunjanima 5,17). Stalno sanjarimo. Kad to pretvorimo u duhovnu vježbu – kako to snažno može utjecati na naš život! Molitva postaje sastavni dio života, a život postaje neprekinuta molitva. Nisam u potpunosti stigao do ovog dijela, ali drago mi je da mi je Gospodin dao spoznaju u kojem smjeru mi je ići.

Potpuno predanje, ne samo djelomično

Sada razmislimo o najvećoj Božjoj zapovijedi koju je naglasio naš Gospodin Isus Krist (Marko 12, 28-31)

Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju? Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.

Prostracija / Dario Zürchauer

Isus nas potiče da ljubimo Boga SVIM srcem, Svom dušom, SVIM umom i SVOM snagom. S našim SVIMA – ne samo dijelom u ljubavi prema Njemu.

Ljubiti Boga s našim „svim“ zapovijed je koja nas čini ispunjavanjem svih Božjih moralnih zapovijedi, uključujući deset zapovijedi. Bez ove prve zapovijedi ne možemo voljeti ni bližnjega kao što volimo sebe. Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.(1. Ivanova 4, 20)

Iskusite Božju ljubav

Ali to nije moguće ako Božju ljubav ne iskusimo u dubinama svog bića. “Mi volimo jer je On nas prvi uzljubio.” (1. Ivanova 4,19). Za mene je ovo poput potezanja konopa – privlačim Boga svom snagom i On me uvlači u sebe – ali sve rezultira zagrljajem  ljubavlju. Sveti Augustin kaže “Radite kao da sve ovisi o vama, molite kao da sve ovisi o Bogu.” Te se riječi također odnose na našu ljubav prema Bogu. Činimo prirodna sredstva – razmatrajući o njegovoj ljubavi u životu našega Gospodina Isusa, posebno u njegovoj muci. Gradimo navike kako bismo rasli u svojoj ljubavi prema Njemu prinoseći male žrtve, samoodricanja i svakodnevna djela.

Bože, budi cilj mojih najdubljih čežnji!

Kad odlučimo voljeti Boga cijelom svojom sviješću, cjelokupnom emocionalnom i mentalnom energijom, svim svojim moralnim mišićima kako bismo u Njemu postavili glavni prioritet, to je jedino sredstvo u kojem svoju konačnu ljubav nalazimo u njegovoj ljubavi. Ovo je potpuno darivanje sebe – dopuštajući Duhu Svetom da ljubi Boga u nama i kroz nas.

Završna molitva

Gospode, tako mi je žao što sam ti davao samo mrvice u svom životu.

Oprosti mi što sam Te stavio u stranu mojih dnevnih rasporeda. Mnogo sam puta donosio vlastite odluke ne gledajući je li to u skladu s Tvojom voljom. Uvijek si bio krajnje sredstvo kada si davao rješenja za moje probleme. Uvijek se više pouzdajem u sebe nego u Tebe, umjesto da Ti dopuštam da upravljaš mojim životom prema Tvojem planu.

Od sada pa nadalje, Ti ćeš biti taj koji će mi preplaviti srce kad se ujutro probudim i biti Onaj koji će mi ispuniti misli kada odem spavati noću. Daj mi milost da budem u Tvojoj prisutnosti tijekom cijelog dana, i pusti da tvoj Duh u meni prosipa kratke molitve uz povike “Abba – Oče!” Budi Ti uvijek budeš središte mojih razgovora s drugima, jedini vodič u mom donošenju odluka i cilj moje najdublje čežnje.

Daj mi duboko znati da si mi u svojoj ljubavi dao svoje SVE u svome Sinu Isusu Kristu, koji je dao svoje SVE umirući na križu za mene.

Pošalji svog Duha Svetoga da me potakne da Tebi vratim svoje SVE i da te volim SVIM srcem, SVOM dušom, SVIM svojim umom i SVIM snagama svojim.

U ime Isusovo, Amen.