U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.

Uvod

Zamisli sebe u sudnici. Optužili su te. Tužitelj iznosi optužnicu protiv tebe, donosi dokaze tvoje vjere i dovodi svjedoke koji će te optužiti da si Kristov učenik. Što misliš koji bi to bili valjani dokazi i koji bi svjedoci mogli posvjedočiti da si ti doista Kristov učenik? Bi li te uopće uspjeli osuditi?

Priprema

Prva istina koju trebaš znati u razmatranju riječi Božje glasi: samo razmatranje i njegovi plodovi ne proizlaze iz našega truda, načina kako razmatramo, nego su oni dar koji treba primiti. Dar milosti. To je dar koji Bog besplatno daje, ali nam ga valja znati primiti. Uvjet je da bismo dobili taj dar raspoloživost srca.

Čitanje: Iv 5,31-47

U ono vrijeme reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlošću. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli, niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak ne ćete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svojega i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
Ta kako biste vi vjerovali kada tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u kojega se uzdate. Uistinu, kada biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Razmatranje

Tražiš li od Isusa, svjesno ili nesvjesno, da ti pokaže svjedoke koji će posvjedočiti da je on tvoj Bog koji te ljubi i spašava?
Koja tvoja djela svjedoče za tebe da si Kristov učenik?
Odnosi li se Isusova riječ i na tebe kada kaže: „Ljubavi Božje nemate u sebi“?
Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista (sv. Jeronim). Jesi li zadovoljan svojim poznavanjem Krista?

Još malo

Isus govori kako je svjedočanstvo potrebno, ali ne za njega, nego za nas i naše spasenje. To ne traži za sebe. Njemu to ne treba. To treba za naše spasenje. Ne traži od mene da budem teoretičar njegova nauka, nego svjedok. Svatko bi se trebao zapitati može li kazati: “Ja znam da moj Bog postoji jer sam ga ja susreo i svojim životom svjedočim i jamčim da je to istina.”
Najveće su svjedočanstvo za Isusa njegova djela koja mu je dao njegov Otac da ih izvrši. Najveće su svjedočanstvo za mene moja djela koja mi je dao Otac da ih izvršim na njegovu slavu. Djela koja svjedoče istinu poput Ivana Krstitelja. Dakle, svako je moje dobro djelo koje učinim djelo Duha Svetoga u meni. I ono svjedoči za mene. To nije moja zasluga. Ništa ne možete bez mene učiniti (Iv 15, 5). Kada to shvatimo, onda ćemo početi živjeti nutarnje siromaštvo, potpunu ovisnost o Bogu, u punomu povjerenu i pouzdanju. Samo ta poniznost čini ona uska vrata koja vode u nebo. Sve je ostalo pusta taština koja izlazi iz nutarnje praznine.
Istraživanje Svetoga Pisma jest važno, ali Isus očito smatra da nas to ne će spasiti. Dakle, netko može postati i doktor biblijskih znanosti, a da mu to ne će koristiti za vječno spasenje. Nije dovoljno znati, nego shvatiti da riječ u Bibliji svjedoči za Isusa i da mi valja tu riječ pohraniti u svojemu srcu i po njoj živjeti. Sotona zna Pismo napamet i opet dršće od straha. Znanje je potrebno, ali nije dovoljno.

Molitva

Gospodine, tvoja me riječ ljubi i tvoja me riječ sudi. Osjećam i jedno i drugo. Za jednim čeznem, a drugo u meni budi strah. Kako je lijepo sjediti bez straha osude do tvojih nogu, slušati i gledati kako ljubiš, a ne sudiš. Samo ta ljubav proniče u smisao svake riječi – tvoja ljubav razlivena u srcima našim i u srcu mojemu. Pomozi mi da se tvoja ljubav udomi u meni jer ljubav je jedino istinsko znanje koje će me dovesti u tvoje kraljevstvo. Amen.