Cvjetnica je, danas ćemo u crkvama slušati izvještaj o Isusovoj muci. Priča je to o pobjedi laži nad istinom, pobjedi nepravde nad pravdom, pobjedi zla nad dobrom… Isus je lažno optužen za zločine koje nije počinio, i nepravedno osuđen na smrt koju nije zaslužio. Njegov učenik ga je izdao, mnogi njegovi vjerni pratitelji napustili, a čovjek kojega je odlučio postaviti „na čelo“ Crkve, ovdje mislimo na sv. Petra, olako ga je zatajio i to ni manje ni više nego triput!

Kada nas netko koga volimo prevari, iznevjeri jednom, previše je, ali triput… Ljudi koje je Isus toliko volio i kojima je služio sada zahtijevaju njegovo raspeće i odlučuju se da se kriminalac Baraba pusti na slobodu, a Isusa tjeraju u smrt. To je priča o izdaji i laži, nepoštenju i zlobi, nevjeri i opakom nasilju usmjerenom protiv ljubavi.

Sve to dolazi u misli, kada zamišljamo Isusa bičevanog, popljuvanog i ismijanog, trnjem okrunjenog. Pribijen je na križ na kojem je osramoćen i umro. Kada bi ovo bio kraj priče, ova priča bila bi ogromna tragedija. No Bog najveću tragediju u povijesti čovječanstva pretvara u najveću pobjedu. U pobjedu nad pobjedama! Pobjedu kojoj nema ravne, niti će ikad biti! U životu možemo pokušati potisnuti istinu, optužiti je da je laž, osuditi je, mučiti je, ubiti, i zakopati u grob, ali istina će prije ili kasnije „uskrsnuti“.

Zapamtimo to i nikada ne odustajmo od istine, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazili. Isto je i s pravdom, i s poštenjem… Smrt u ovom izvještaju nije kraj. Ona je samo kraj jednog poglavlja, no postoji još nekoliko poglavlja. I u njima ćemo Isusa vidjeti proslavljenog, vidjet ćemo ga kako ustaje iz groba u slavi i veličanstvu. On je opravdan, a njegovi neprijatelji su osramoćeni i zbunjeni. Isus dolazi do slave koja mu od početka pripada. No, o tome više idući tjedan…