"Nitko od nas nije slučajno zalutao u ovaj svijet. Kako to da se onda nikako ne možemo izmiriti s činjenicom da netko više "osjeća" Božju ljubav i blizinu, a netko manje? Zato što projiciramo odnos sa svojim roditeljima na Boga", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.
Fra Ivan Marija Lotar župni je vikaru župe Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Svojim objavama na društvenim mrežama često potakne mnoge da promisle o sebi i svom odnosu s Bogom. Njegovu objavu o Božjoj ljubavi prenosimo u cijelosti.
Koga Bog najviše voli? Koje ljude? Pravedne? Revne? Dobre i poštene?
Koga Bog najviše voli? Koje ljude? Pravedne? Revne? Dobre i poštene? One koji idu na svetu misu? Poste? Sličnu dvojbu nalazimo i u sljedećem pitanju: Koje dijete roditelj više voli? Dobro, marljivo i poslušno ili problematično, ono s kojim ne zna što bi? Zacijelo se roditelj mora više posvetiti problematičnome djetetu, ali je svejedno nemoguće uspoređivati čovjeka s Bogom. To je jedan od naših najvećih problema.
Bog jednako voli apsolutno i neizostavno – svakoga čovjeka.
Boga pokušavamo ukalupiti u naše ljudske koncepte. Bog jednako voli apsolutno i neizostavno – svakoga čovjeka. Nitko od nas nije slučajno zalutao u ovaj svijet. Kako to da se onda nikako ne možemo izmiriti s činjenicom da netko više “osjeća” Božju ljubav i blizinu, a netko manje? Zato što projiciramo odnos sa svojim roditeljima na Boga. Prejednostavno? Možda. No tako je. Mi se trebamo “odvezati” od emocionalne navezanosti pomalo razmažene deriščadi da sve uvijek treba biti “po našem”, preuzeti odgovornost za svoj život i donositi odluke, napose odlučiti biti u Božjem srcu u kojemu ima dovoljno mjesta za svakoga.
Ima mjesta i za tebe! Dođi!
Bog nikoga ne tjera. Ipak, stalno nas poziva u svoje srce u kojemu nas sve želi! Ima mjesta i za tebe! Dođi!