"Sve na svijetu ima svoje mjesto i vrijeme. Bog je to osmislio. Ne kao pravilo radi pravila, nego zato što nas želi vidjeti radosnima, mirnima i - spašenima! Vjerujmo mu! To je tako jednostavno", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.
Fra Ivan Marija Lotar župni je vikaru župe Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Svojim objavama na društvenim mrežama potiče vjernike da promisle o sebi i svom odnosu s Bogom. Njegovu objavu o tome da moramo vjerovati Božjem naumu prenosimo u cijelosti.
Ne, ovo nije sažetak još jedne školske lektire, iako podsjeća na to. Ovo je sažetak tvoje životne fabule i njezin siže – način na koji bi trebala fabula biti složena. Znati svoje mjesto u svijetu te znati kada (ni)je u životu vrijeme za nešto – velika je mudrost! Čini mi se kako je danas to sve rjeđi slučaj.
Svak bi sebi Boga i svijet prilagodio
Na primjer: Djeca se stavljaju na mjesto roditeljâ, vode glavnu riječ u obitelji i roditelji to toleriraju. Onda kada sve to ode predaleko – snebivaju se. A onda je poprilično kasno. Neki vjernici laici prave se većim katolicima od svećenikâ i pape, kao da zaboravljaju komu u Crkvi, Svetim Pismom zajamčeno, pripada služba naučavanja. Neki svećenici su biskupi i pape u svom nastupu i ponašanju. S vremenom zaglibe, stvaraju sablazan i onda se još prave žrtvama.
Žene hoće biti muškarci, muškarci hoće biti žene. Radnici žele biti poslodavci, a ne žele količinu rada i odgovornosti poslodavca. Poslodavci žele biti kraljevi, a zaboravljaju kako kraljevi najčešće završe.. Studenti žele biti profesori, pacijenti liječnici, liječnici gurui, gurui bogovi i svaki nedozreli kiwi hoće biti političar…
I tako redom. Svak bi sebi Boga i svijet prilagodio. Neće ići.
Sve ima svoje mjesto i vrijeme
Duh Sveti uvijek želi unijeti red u stvari, u život. On želi harmoniju. Đavao je taj koji unosi nered, razdvaja (diabolos = razdjelitelj), zavađa, zbunjuje. Čovjeku je urođeno da ga harmonija uzdiže, odmara, krijepi. Disonanca to ne čini. Iako je “zanimljiva”, dugoročno ne funkcionira.
Isto vrijedi i za naš život. Sve ima svoje mjesto i vrijeme. Bog je tako sve lijepo osmislio. Kada mi “obrnemo” Božji red, a što zapravo radimo? Suprotstavljamo se Bogu. Ako Božje nije dobro, onda je što? Loše. Ako tvrdim da je Božje lošije od moga, onda ja postajem bog. Ne uljepšavavajmo, nazovimo stvari njihovim imenima.
Stoga, sve na svijetu ima svoje mjesto i vrijeme. Bog je to osmislio. Ne kao pravilo radi pravila, nego zato što nas želi vidjeti radosnima, mirnima i – spašenima! Vjerujmo mu! To je tako jednostavno. Onomu komu se diviš – vjeruješ; onomu koga voliš – bivaš poslušan! U tome je veličina malenosti!