Prije 320. godina, u Rijeci 10. prosinca 1704. godine, rodio se hrvatski misionar isusovac Ivan Krstitelj Marchesetti. Članovi riječke plemićke obitelji Marchesetti (ili Merchisetti) bili su u 17. stoljeću senatori i gradski suci. Podrijetlom su iz Italije ali su se vremenom pohrvatili. Ivan Krstitelj je rođen 1704. i dobro je govorio hrvatski, a njegov rođak ili brat Josip Marchesetti, također isusovac, koji je rođen 1709. godine, cijeloga je života bio hrvatski propovjednik u našim krajevima.
Ivan je bio jedini hrvatski isusovac koji je djelovao kao misionar u Paragvajskim redukcijama ili “isusovačkoj državi”, kako su ih nazivali. One su obuhvaćale trideset naselja Indijanaca Guarani koji su živjeli na današnjem pograničnom području Paragvaja, Argentine i Brazila. Misionari su Indijance privodili kršćanstvu i civiliziranom načinu života. Oslobodili su ih od izrabljivanja kolonizatora i osigurali su im samostalan teritorij.
Misionari su Indijance privodili kršćanstvu i civiliziranom načinu života.
Paragvajske redukcije su bile poznate po dobroj organizaciji, ekonomskoj snazi i samostalnosti. Ivan Krstitelj Marchesetti je djelovao 30 godina u šest redukcija i puno je učinio za njihov vjerski i ekonomski napredak.
Poglavari ga početkom sljedeće godine šalju na prekomorske misije jer je bio dobar govornik i gajio je želju za misionarskim radom od mladosti.
Ivan je ušao u isusovački novicijat 27. listopada 1720. u Beču, gdje je studirao i filozofiju. Nakon toga je po dvije godine predavao na gimnazijama u Gorici i Trstu. Zatim je studirao teologiju u Grazu i 1733. godine je bio zaređen za svećenika. Odmah nakon studija, u jesen 1733., odlazi u Španjolsku. Poglavari ga početkom sljedeće godine šalju na prekomorske misije jer je bio dobar govornik i gajio je želju za misionarskim radom od mladosti.
U Buenos Aires je stigao 25. ožujka 1734. godine. Najprije je u Cordobi obavio treću probaciju. Zatim je tri godine bio pastoralni radnik i učio je urođeničke jezike na isusovačkom imanju izvan grada. Nakon te priprave odlazi u područje redukcija i u središnjoj misiji Candelaria, na Svijećnicu, 02. veljače 1738. godine, polaže zadnje zavjete, te započinje misionarski rad.
U svakoj redukciji su bila dva-tri misionara.
Indijanske redukcije su zapravo bile pravi gradovi sa zidanim stambenim zgradama, trgovima, crkvom, bolnicom i radionicama, uređenim vodovodom i kanalizacijom. Obično su imale između 3000 do 7000 stanovnika. Indijanci su radili 6 sati dnevno, a sami su između sebe birali guvernera. U svakoj redukciji su bila dva-tri misionara, jedan je bio poglavar i župnik, drugi su mu pomagali, bili su moralni autoriteti i nadzirali su društveni i ekonomski život naselja.
Pater Ivan Krstitelj Marchesetti je započeo svoj rad kao pomoćnik poglavara na redukciji S. Borja (sv. Franjo Borgija), sljedeće godine bio je drugi misionar u redukciji Corpus Christi (Tijelo Kristovo), koja je u to vrijeme imala 4000 stanovnika i veliku plantažu čaja, pamuka i riže.
Indijanske redukcije su zapravo bile pravi gradovi sa zidanim stambenim zgradama, trgovima, crkvom, bolnicom i radionicama, uređenim vodovodom i kanalizacijom.
Od 1742. godine bio je župni pomoćnik u misiji S. Juan Bautista (sv. Ivan Krstitelj), i bavio se pastoralom, katehizacijom, vođenjem škola, brigom za bolesne i nemoćne jer je to vrijeme bilo vrlo teških kužnih bolesti od kojih se umiralo, a pomagao je i u drugim poslovima, primjerice u upravi redukcije.
Godine 1745. postao je poglavar i župnik redukcije Apostoles San Pedro y San Pablo (Apostoli sv. Petar i Pavao) koju je vodio deset godina. Ona se nalazila između rijeka Parana i Uruguay i zbog haranja bolesti tada je imala samo oko 2000 Indijanaca jer je polovica stanovnika poumirala.
Još je tamo od 1752. do 1756. godine vladao rat zbog teritorija pa su dodatno stradali Indijanci, i uništene su četiri redukcije, te je stanovništvo izbjeglo. P. Marchesetti je pomagao izbjeglice iz tih redukcija. Uništenje tih redukcija teško mu je palo, osobito umištenje rekukcije S. Juana. Bio je bolestan i deprimiran pa su ga poglavari 1757. godine poslali na oporavak i odmor u redukciju S. Ignacio Guazu (sv. Ignacije Veliki).
Bio je župni pomoćnik u misiji sv. Ivan Krstitelja i bavio se pastoralom, katehizacijom, vođenjem škola, brigom za bolesne i nemoćne.
Nakon nešto više od godine dana p. Ivan Marchesetti otišao je za superiora i župnika u svoju posljednju redukciju Santa Maria de la Fe (Sv. Marija od Vjere), koja se nalazila između rijeke Parana i Paraguay. Imala je 4500 stanovnika i bila je bogata. Imala je tri plantaže čaja mate, tri rasadnika pamuka, dvije plantaže šećerne trske i jednu pšenice, te na obližnjoj rijeci tri broda. Znalo se dogoditi da je njegovu redukciju napalo divlje pleme Abipona. Zato je p. Ivan organizirao vojnu obranu i svojima nabavljao puške i učio ih kopati rupe i rovove.
Pokrenuo je proizvodnju i trgovinu misijskih poljoprivrednih kultura.
Prvi je u redukcijama uveo plansko uzgajanje košenila, bobica za proizvodnju grimiznih boja za bojenje tkanina i priređivanje raznih lijekova i začina. Pokrenuo je proizvodnju i trgovinu misijskih poljoprivrednih kultura: čaja maté, duhana, šećera, sukna itd.
Ivan Krstitelj Marchesetti teško je obolio u ljetu 1766. godine i bio je odveden u bolnicu redukcije Candelaria, gdje je 5. veljače 1767. preminuo. Bilo je to nepuna dva mjeseca prije nego što je Karlo III. izdao dekret o izgonu isusovaca iz Španjolske i njezinih kolonija.