„Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.“ Ovom lijepom slikom Ivanova Proslova započinje nedjeljno evanđelje. Budući da je Božji naum usmjeren na čovjeka, Gospodin izabire upravo čovjeka kako bi ga u njemu i po njemu ostvario. Ne radi se o nekom čovjeku koji bi pripadao svećeničkoj kasti niti o čovjeku pripadniku religiozne elite. Religiozna mjesta i osobe neprobojni su za djelovanje Duha. 

„…ime mu Ivan“. Ivan, na hebrejskom Yohan,  znači ‘Jahve je, Gospodin, milosrđe’. 

„On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.“ Ovim retkom evanđelist ukazuje da je Božja poruka univerzalna, da zahvaća cijeli ljudski rod. 

„Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.“ Ivanova je uloga u ljudima probuditi želju za puninom života te ih učiniti svjesnima postojanja svjetla, unatoč tminama.

„A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi…“ – po prvi put taj se izraz pojavljuje u Ivanovu Evanđelju  a potom ponavlja 71 puta. Njime evanđelist ne označuje hebrejski narod, nego vođe, najviše religiozne vlasti Izraela.

Bog šalje Ivana da probudi želju za puninom života, puninom svjetla; religiozne vlasti, pak, odmah šalju policiju da ugasi to svjetlo.

Leviti su u Hramu vršili i službu policije. Dakle, tu su svećenici da ispitaju Ivana te leviti da ga uhapse. Na vrlo okrutan način upitaše ga: „Tko si ti?“ To su one tmine koje mrze svjetlo što ga Ivan nastoji probuditi u ljudima. „On prizna; ne zanijeka, nego prizna: ‘Ja nisam Krist.’“ Toga se i boje! Znalo se da će Krist, Mesija, doći da sruši religioznu vlast zbog korupcije. A toga se boje! Iako su u molitvama željeli, očekivali dolazak Mesije, u stvarnosti su se toga bojali jer su znali da će njegovim dolaskom doći i njihov kraj. 

„Upitaše ga nato: ‘Što dakle? Jesi li Ilija?’“ Vjerovalo se da će porok Ilija prethoditi dolasku Mesije. „Odgovori: ‘Nisam.’“ Ivanovi su odgovori kratki i britki. „Jesi li Prorok?“ – onaj obećani po Mojsiju. „Odgovori: ‘Ne.’“ Tada mu rekoše: „Pa tko si?“ Zanimljivo, Bog šalje svoga glasnika, no svećenici i leviti, koji su ga morali prepoznati kao takvog, ne prepoznaju ga. 

„Pa tko si da dadnemo odgovor onima“ – odnosno glavarima – „koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?“ Sva ova pitanja samo zbog toga što je za njih nemoguće da netko djeluje bez zakonitog mandata danog od strane nadležne religiozne vlasti. „On odgovori: ‘Ja sam glas koji viče iz pustinje’“ – ovdje navodi proroka Izaiju, ali ispušta glagol ‘pripraviti’ te koristi glagol ‘poravnati’.

„Poravnite put Gospodnji“, to jest očistite ga od svih prepreka. Upravo su religiozne vlasti najveća prepreka Isusovu dolasku, njegovu djelovanju i nauku. „A neki izaslanici bijahu farizeji.“ Bolji je prijevod „izaslanici poslani od farizeja“. Ovo je prvi put da se pojavljuju farizeji u Ivanovu Evanđelju, a zadnji put će to biti u trenutku Isusova hapšenja. 

Te osobe, farizeji, toliko pobožni i odani te veliki obdržavatelji Zakona, zapravo su najveća prepreka božanskom djelovanju. Ne prepoznaju Božjeg poslanika ni u liku Ivana Krstitelja ni u Sinu Božjem, Isusu. Upravo će oni biti smrtni neprijatelji Božjem naumu s ljudima.  

„Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: ‘Zašto onda krstiš?’“ Ako Ivan krsti, postoji netko tko ga prepoznaje kao Božjeg poslanika. No, to nisu religiozne vlasti, nego narod, puk. 

„Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?“

I evo Ivanova odgovora, zapravo njegove optužbe. „Ivan im odgovori: ‘Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate.’“ Ne poznaju ga i nikada ga neće prepoznati kao Krista. Tko svoj odnos s Bogom živi na temelju obdržavanja Zakona, nikada neće moći osjetiti prisutnost Boga stvoritelja u svom životu. Ili obdržavanje Zakona ili prihvaćanje Božje ljubavi u konkretnom životu.

„To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana“  – riječ je o onom prijelazu rijeke Jordana koji učini Jošua pri ulasku u Obećanu zemlju.

No, sada je ta Obećana zemlja postala zemlja ropstva i smrti iz koje narod mora izići. To će se dogoditi po Isusu i njegovu djelovanju.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed fra Alberta Maggija, talijanskog bibličara, koju je preveo i prilagodio vlč. doc. dr. sc. Zdenko Ilić, prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.