Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na svojim je društvenim mrežama objavio poticajne misli o molitvi. U nastavku pročitajte njegovo promišljanje.

Isuse, oprosti mi….

Danas nisam molio…

Kako misliš nisi molio, ta gdje si bio?

Znaš, Isuse, danas sam bio malo u građevini, čišćenju, ekonomiji, vožnji…

Nigdje drugdje nisi bio, dijete moje?

Dobro, bio sam kod jedne bolesnice…

I, kako je bilo?

Za mene jako milosno, Isuse, ali nismo baš puno molili….

Zar joj nisi dao bolesničko pomazanje i zar joj nisi dao Mene?

Da, jesam…u pravu si….no, puno sam pričao i cijeli dan nisam molio….

Zašto mi stalno ponavljaš, dijete moje, da nisi molio?

Znaš, Isuse, da sam ja karmelićanin i da mi imamo propisana dva sata molitve razmatranja – osim mise i časoslova…

Znam, dijete moje, ali zar nisi imao i klanjanje?

Jesam, Isuse…..

I što su ti rekli ljudi poslije klanjanja?

Dobro, da, znam, da je bilo danas posebno…ali ja se ničega ne sjećam, bio sam posve izgubljen, preumoran, rastresen, ne znam uopće gdje sam bio i što sam govorio, čudim se da im se svidjelo što sam govorio bez ikakve pripreme i plana…

Slušaj me sada, dijete moje! Onih dva sata priče s bolesnicom, koje kako kažeš da nisi molio, meni vrijedi više nego da si krvavih koljena hodočastio i molio uzdišući za Mnom…

Vidiš, ono klanjanje, napokon si se izgubio, pa sam ja molio umjesto tebe, ja sam govorio….da se barem češće malo izgubiš, zaboraviš na svoje planove i koncepte, da shvatiš da molitva nije metoda već predanje srca. Meni.

Govoriš mi, dijete moje, za pravilo tvoga reda. Znaš, jako je vrijedno u mojim očima i puno toga dobra donosi – ali ne zaboravi – ljubav je iznad pravila. I zapamti, više volim tvoj umor radi duša nego viđenja anđela i mistične ekstaze.

Molio si danas bolje nego prije, dijete moje. Jer Ja sam molio sa tobom i mjesto tebe.

Oprosti, Isuse. I hvala Ti. Moj Isus. Moje sve.