Ove nedjelje, kada Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, pred nama je nekoliko slika kojima Krist po svojoj Riječi želi iznova dotaknuti cijelo naše biće i navesti nas na promišljanje, na obraćenje. „uze Isus sa sobom (…) povede ih u osamu, i preobrazi se pred njimaˮ, nakon čega mu učenici odgovaraju: „(…) dobro nam je ovdje biti (…) načinit ću tri sjenice (…) Ubrzo zatim, Isus ih dotakne i reče: ‘Ustanite…’.ˮ

Vidimo, braćo i sestre, kakvu su privilegiju imali odabrani učenici. Isus je Petra, Jakova i Ivana poveo na goru, izvodi ih iz svakidašnjice, miče ih od užurbanosti i životnih briga kako bi bili nasamo s Njim. Želio im se otkriti, očitovati, pokazati im svu ljepotu Neba koju čovjek ne može razumom dokučiti ni zamisliti. No, iako nam nije sve u potpunosti dokučivo, Isus zove i nas poput ovih svojih učenika da budemo s Njim, da u vlastitoj svakodnevici odvojimo trenutke koje ćemo provesti s njim, i obećaje nam da ćemo doživjeti milosne trenutke koji su nebeski, božanski. A to božansko, nebesko ne možemo doživjeti ako se ne odmaknemo od svakodnevnih stvarnosti koje nas okružuju. Dakle, kao i učenike Isus izabire i nas i govori nam da pođemo s Njim u osamu. A što se događa u osami s Isusom?

„(…) dobro nam je ovdje biti (…) načinit ću tri sjeniceˮ – to je stav i odgovor učenika na Isusov poziv. Dobro nam je biti u ovome miru, ispunjene duše, u gledanju onoga što dosada još nismo vidjeli. Učenici vidješe Mojsija i Iliju, sve ono o čemu im je Isus govorio, sve ono u što su vjerovali i po čemu su živjeli i, naravno, reakcija je takva: Dobro nam je ovdje biti. Eto nam odgovora na pitanje što ćemo dobiti ako se povučemo i provedemo vrijeme nasamo s Isusom. Učenici su trenutak preobraženja doživjeli i iz te nam radosti prenose svoje viđenje. Iz njihovih riječi vidimo da u takvu stanju žele ostati. Na nama je povjerovati Isusu i njegovim učenicima, spremno odlučiti poći za Kristom, a dio tog puta je redovito, svakodnevno povlačenje u osamu s Njim, u razgovor s Njim, u molitvu. Doći će trenutak kada ćemo poput učenika reći Dobro nam je ovdje biti, a onda…

„Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite!’ˮ Isusov dodir vraća učenike u stvarnost. Njegov dodir označava da još nije vrijeme odvajanja od Zemlje, skroz dok se ne dovrši poslanje koje Bog ima za svoje učenike, poslanje koje ima za svakoga od nas. Svakoga od nas Isus tako dotiče iz stanja molitve, iz stanja razgovora s njim i poziva: ustanite, krenimo zajedno dalje. Ali, imati iskustvo molitve, imati iskustvo neba, iskustvo Božje blizine, ostavlja u nama čežnju da se jednom, što prije, ponovno nađemo s Gospodinom na mjestu, u stanju u kojem nam je dobro biti.

Braćo i sestre! Isusovi učenici prenijeli su nam kako su se osjećali u Njegovoj blizini, u trenutku Njegova preobraženja. Njihovo iskustvo nam je poticaj, ali od njega mi ne možemo živjeti. Rekli su nam ono što su vidjeli i doživjeli da bismo se i mi odazvali Gospodinu, odazvali se Njegovu pozivu da nas uzme sa sobom, povede u osamu gdje bi nam bilo dobro. Ali ne zaboravimo, morat ćemo potom na Njegovu Riječ ustati, poći dalje i do Njegova konačnog poziva širiti radost susreta s Njim.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Nine Perice prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.