Liturgija današnje nedjelje predstavlja nam početak Lukina Evanđelja, nakon čega nam donosi Isusovu prvu propovijed u njegovu rodnom kraju, u Nazaretu, a koja je doživjela veliki neuspjeh. 

Pogledajmo što nam Luka zapisa: „Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama“ – prema najnovijim istraživanjima, Luka se pojavljuje kao rabin, kao vrlo učena osoba, s velikim poznavanjem povijesti i tradicije svoga naroda – „kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi…“ Ti „oni“ su vjernici, koji ne posjeduju Riječ niti su njezini vlasnici, nego su sluge Riječi. Oni se stavljaju u službu te Riječi kako bi ona došla do svakog stvorenja. 

„…pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja“ – vidi se, dakle, skrupula jednog rabina – „naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati“. Izraz „vrli“ ili „čuveni, slavni“ pridavao se velikim likovima onog vremena. U Djelima apostolskim to su rimski upravitelji. Ime Teofil znači ‘prijatelj Božji’ ili ‘ljubljen od Boga’. Tko je taj Teofil? Prema studijama s početka 2000., radi se o trećem sinu Anne, velikog svećenika, koji je također bio veliki svećenik između 37. i 41. godine te bijaše Kajfin šogor.

Prema tome, Luka piše svoje djelo jednom velikom svećeniku koji je sa svojom obitelji odigrao važnu ulogu u Isusovu životu.  

„…da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen“. Ovo nas upućuje na to da je taj Teofil, veliki svećenik, prihvatio Isusa kao Mesiju svog života. Evanđelist mu, pak, želi pokazati podrijetlo i dubinu te poruke. Zatim liturgija preskače biblijski tekst te nastavlja s 4. poglavljem. 

„A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju“ – Galileja bijaše omraženo područje, sjetimo se samo Ivanova Evanđelja u kojem s velikim prijezirom farizeji i veliki svećenici govore: „Prorok ne može doći iz Galileje.“

„…te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.“ Luka nikada ne tvrdi da je Isus išao u sinagoge zbog kulta, obreda, nego da bi naučavao, prenio svoju poruku. Poruku koja nema ništa zajedničkog s naukom pismoznanaca u sinagogama. 

To je uzrok svih sukoba što nam zorno govore Isusova četiri dolaska u sinagogu. 

„I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati.“ Prema sinagogalnoj liturgiji – kao i kod nas – postojao je trogodišnji ciklus liturgijskih čitanja. Počinjalo se s 92. psalmom, nakon čega bi uslijedio navještaj pojedinog biblijskog ulomka knjige Ponovljenog zakona da bi se završilo s čitanjem ulomka nekog od prorokâ. Dakle, Isus ustaje da bi čitao. „Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije.“ Te subote se trebao čitati Izaija, no Isus čini prvi prekršaj. Zapisa Luka: „On razvije svitak i nađe“ – u prijevodu se nalazi glagol ‘nađe’, ali doslovno stoji ‘potraži’. Naime, u originalu stoji glagol euriska, od kojega dolazi glasovit Arhimedov usklik: Eureka! Što to znači? Znači ‘pronašao sam’, ‘pronašao sam ono što sam tražio’.  To znači da se Isus ne slaže s onim što je liturgija toga dana predvidjela, nego traži poseban ulomak.

A taj je?

„…potraži mjesto gdje stoji napisano“. Radi se o ulomku posvete Mesije koji se nalazi u 61. poglavlju proroka Izaije koje započinje riječima: „Duh Gospodnji na meni je.“ U hebrejskoj liturgiji tekstovi su se čitali na svetom jeziku – hebrejskom – no, jer narod nije razumio sveti jezik, bijaše prisutan prevoditelj koji je prevodio redak po redak.  

„Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!“ Pomazanje, na hebrejskom messiah, od čega dolazi mesija, znači biti pomazan od Boga.

„On me posla blagovjesnikom biti siromasima…“ Koja je to blaga vijest koju siromasi očekuju? Kraj siromaštva! Upravo će to biti Isusov cilj – stvoriti alternativno društvo u kojem će ljudi, umjesto gomilanja za sebe, dijeliti s drugima.

„…proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima“ – slijepci bijahu prognani u podzemne spilje; „na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. Godina milosti je jubilej  koji se odnosi na oslobođenje svih stanovnika. 

I ovdje Isus prekida čitanje teksta jer je slijedio dio koji je narod očekivao: „…i dan odmazde Boga našega“.

To je narod očekivao – Božju odmazdu. No, Isus se s time ne slaže. Ne slaže se s prorokom Izaijom. Kod Boga i u Bogu prisutna je samo ljubav, milost, ali ne i odmazda, osveta.

Napetost je na vrhuncu!

Nastavlja evanđelist: „Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede.“ Dakle, čitanje je završeno. „Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.“ Velika napetost – a Isus započinje govor koji će uzrokovati eksploziju mržnje i srdžbe. Štoviše, nastojat će ga ubiti.

„On im progovori: ‘Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.’“ Izraz „u ušima“ upućuje na proroka Ezekiela koji kaže: „Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički“ (Ez 12,2).

Unatoč mržnji i srdžbi svojih sunarodnjaka u sinagogi, Isus se ne predaje. On želi biti svjedok Božjeg oprosta, Očeve ljubavi, pa bilo to i po cijenu vlastita života.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed fra Alberta Maggija, talijanskog bibličara, koju je preveo i prilagodio vlč. doc. dr. sc. Zdenko Ilić, prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.