Jedino kod Marka nalazimo ovaj opis teškoća i otpora učenika da prihvate činjenicu kako je Isusova Radosna vijest upućena ne samo Židovima, nego i poganima.

Evanđelist započinje odlomak jednim Isusovim pomalo čudnim putovanjem: „Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih“ – Tir se nalazi na jugu Palestine – „pa preko Sidona“ – uzlazi na sjever – „dođe Galilejskom moru“ – vraća se nazad – „u krajeve dekapolske“. Put stvarno neobičan i nevjerojatan, bez nekog pravog smisla. Zašto evanđelist Marko spominje taj Isusov čudan hod?

Markova namjera nije puko topografsko označavanje plana puta, već teološko. Mjesta kojima je Isus prolazio poganska su. U svima njima Isus naviješta Radosnu vijest, koja nije rezervirana samo za Židove, već upućena svima, univerzalna. No njegovi učenici to još ne shvaćaju, ne prihvaćaju i zato pružaju otpor.

„Donesu mu nekoga gluhog mucavca…“ Očito s nakanom da ga Isus ozdravi. Jer Isus je Riječ koja oslobađa, On govori kao što nitko dotad nije govorio, On je najslobodniji čovjek koji je hodao po zemlji. Takvu Isusu dovode ovog gluhog mucavca. Osobe koje su ga donijele ovdje se ne spominju. Najvjerojatnije se radi o Isusovim suradnicima, koje je Marko na početku svog evanđelja nazvao „anđelima“. To su oni koji su shvatili i prihvatili Isusovu poruku te surađuju s njim. Dakle, ti suradnici donesoše Isusu gluhog mucavca. Ovo je jedini put da se u Novom zavjetu spominje mucavac.

U Starom zavjetu se pojavljuje isto tako samo jednom, i to kod proroka Izaije, da bi označio oslobođenje iz babilonskog sužanjstva („Tada će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati“, Iz 25,6).

„…pa ga zamole da stavi na nj ruku“. Čudno, Isus ne udovoljava njihovoj molbi i ne stavlja ruku na njega. Ništa mu ni ne govori, jer ne bi mogao ni čuti, još ne! Njegovo je djelovanje neočekivano, neuobičajeno, iznenađujuće.

Isus odvodi gluhog mucavca „nasamo od mnoštva“. Nasamo, jer je za Isusa bitan samo taj jadnik. Osim pogleda oči u oči, ostvaruje se i tjelesni kontakt: Isus „utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune“ – pljuvačka se smatrala slikom Duha – „i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo“ – nebo je slika zajedništva s Bogom – „uzdahne i kaže mu: ‘Effata!’“ Kad u Markovu Evanđelju nailazimo na aramejske izraze, to znači da se događaj odnosi samo na one koji dolaze iz židovstva, a ne na pogane.

Isus ne liječi bolesne kako bi postali vjernici ili ga slijedili, već kako bi stvorio slobodne, iscijeljene, potpune ljude.

„…to će reći: ‘Otvori se!’“ Isusov poziv „otvori se“ ne odnosi se samo na uši, nego na cijelu osobu koja je pozvana otvoriti se njegovoj poruci. Otvori se od zatvaranja, oslobodi ljepotu i potencijal koji se nalaze u tebi! Otvori se drugima i Bogu! Posljedica otvaranja Isusovu pozivu je čudesna: uši mu se otvoriše, jezik se razriješi i razgovijetno progovori. Najprije uši – kako bi mogao čuti, a onda jezik – kako bi ono što je čuo, izrekao i sebi i drugima. Isus ne liječi bolesne kako bi postali vjernici ili ga slijedili, već kako bi stvorio slobodne, iscijeljene, potpune ljude.

Nastavlja Marko, pomalo zbunjujuće: „A Isus im zabrani da nikome ne kazuju.“ Komu i zašto im brani? Ne samo onima koji su donijeli gluhog mucavca, nego i svojim učenicima. Isus je svjestan da njegovo djelo – osloboditi svoje učenike i sve one koji će povjerovati njegovoj poruci – još nije završeno, još nije potpuno. To će se dogoditi tek po križu i uskrsnuću.

„No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: ‘Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!’“ Ovdje Marko piše u množini jer Isusovo djelovanje utječe na cijelo čovječanstvo. Osim toga, evanđelist koristi iste izraze koje nalazimo u Knjizi Postanka, a odnose se na djelo Stvoritelja: „…dobro je sve učinio; i vidje da je dobro“.
Prema Marku, u Isusu se nastavlja djelo stvaranja koje se oslikava u daru punine života za svakog čovjeka.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed fra Alberta Maggija, talijanskog bibličara, koju je preveo i prilagodio vlč. doc. dr. sc. Zdenko Ilić, prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.