Naslovnu rečenicu može se interpretirati na razne načine. Možda ju je Isus izgovorio da bi se ispunilo Pismo, možda ona označava žeđ za spasenjem, možda je Isus bio žedan ljudske dobrote i milosrđa, možda je bio žedan zbog znojenja i nedostatka krvi. A možda i sve navedeno?, piše fra Antonio Kirin, OFM za portal Franjevačka mladež.

Kada govorimo o ispunjenju Pisma, pitamo se koje je to Pismo. Je li to možda Psalam 69,22: „U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.“? Taj dio Psalma izgleda neprijateljski, no je li on stvarno tada i bio neprijateljski? Jesu li to napravili vojnici koji su ga ismijavali i koji su ga tim činom još više ponizili? Ili je možda netko tko se zatekao podno križa doista htio Isusu utažiti žeđ? Ocat je bio kiselkasto vino, piće siromašnih koje su pili radnici u polju kada su htjeli utažiti žeđ, pogotovo ljeti. Možda je to bio dar suosjećanja i dobrote. Crkveni su oci „Žedan sam.“ smatrali dokazom Isusova čovještva, jedne od dviju naravi Božje.

Ili je možda netko tko se zatekao podno križa doista htio Isusu utažiti žeđ?

To nije prvi put da Isus traži piti. Prisjetimo se Isusova susreta sa Samarijankom kada joj je umoran od puta rekao: „Daj mi piti!“ (Iv 4,7) Već tada mogli smo postaviti si pitanje kako je moguće da je žedan Onaj koji ima vodu koja zauvijek utažuje žeđ, vodu koja će postati „izvorom vode koja struji u život vječni.“ (usp. Iv 4,14) Ne znamo je li Isus pio vodu koju mu je Samarijanka zahvatila, no znamo da će voda koju On daje postati „u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“ Obećava joj samoga sebe. Bog koji zauvijek gasi žeđ postat će u Isusu izvor života za druge. Po tome možemo zaključiti da je Isus žedan i ljudskog obraćenja Bogu, pravoj i istinitoj ljubavi.

Isus žeđa za tim da se ispuni djelo koje mu je Otac povjerio.

Isus žeđa za tim da se ispuni djelo koje mu je Otac povjerio. To vidimo u onom trenutku kada je Petar izvukao mač. Isus mu tada govori: „Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?“ (Iv 18,11) I učenicima je rekao: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.“ (Iv 4,34) Simboli su ispunjenja Očeve volje dokraja glad i žeđ. Isus želi ispiti zadnju kap iz kaleža patnje i smrti ispunjajući tako povjereno mu spasiteljsko poslanje cijeloga čovječanstva jer za nas je otišao na križ, i to iz ljubavi, ne iz nekih svojih hirova. Pretrpio je bol života, zbog ljubavi prema čovjeku odabrao je put žrtve pokazujući nam što je sve spreman napraviti za nas. Bog svemoguć i savršen sišao je u ljudsko tijelo, prošao ovim svijetom čineći dobro i propatio. Koje li neizmjerne ljubavi!

Kada pročitamo taj dio Evanđelja uvijek je dobro postaviti si pitanje: Jesmo li žedni prolaznosti ili žeđamo za onom vodom koja će zauvijek utažiti našu žeđ?