Budi dio naše mreže

Na Veliki četvrtak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed prof. dr. sc. Davora Vukovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, i profesora na Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

/ mp

Svetom misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak Crkva slavi Isusovu posljednju večeru i ustanovljenje euharistije. Isus je, naime, na posljednjoj večeri ustanovio sakrament svoga tijela i svoje krvi: ostavio nam je svoje tijelo i krv, pod prilikama kruha i vina, za spasenjsku hranu na našem zemaljskom putu. Slaveći svetu misu, odnosno euharistiju, Crkva izvršava spomen-čin Isusove smrti i uskrsnuća iščekujući i zazivajući njegov ponovni dolazak.

Isusovo služenje u ljubavi i samodarivanje za druge svoj najdublji i najuzvišeniji izraz nalazi upravo u križu. Isus nas pere i čisti svojom krvlju prolivenom na križu.

Uz ustanovu euharistije, Isus je na posljednjoj večeri podsjetio i na bit kršćanskog življenja, a to je služenje u ljubavi. Pranje nogu simbolički izražava ono najbitnije u Isusovu životu i muci, a to je ljubav koja prihvaća najponiznije služenje za spasenje ljudi. U takvu načinu življenja učenici nalaze snagu i obvezu da nasljeduju Gospodina. Pranje nogu, osim poziva na poniznost i služenje drugima, u sebi nosi i najavu križa. Isusovo služenje u ljubavi i samodarivanje za druge svoj najdublji i najuzvišeniji izraz nalazi upravo u križu. Isus nas pere i čisti svojom krvlju prolivenom na križu. Radi se o pranju i čišćenju bez kojeg nitko ne može pripadati Kristu; o čišćenju koje jedino križ može pružiti; o krvi Isusa, Sina Božjega, koja nas čisti od svakoga grijeha (usp. 1Iv 1,7). Pranje nogu, dakle, simbol je poniznosti i služenja u ljubavi, ali i najava križa i čišćenja od grijeha u krvi Kristovoj. Pranje nogu simbol je Isusove neizmjerne milosrdne ljubavi koja upravo u žrtvi križa ima svoju puninu i vrhunac. Veliki četvrtak i misa Večere Gospodnje u tom su smislu usmjereni otajstvu Velikog petka i događaju Kristova križa. Isus umire na križu iz ljubavi kako bi svojom smrću i žrtvom na križu otkupio svijet i donio spasenje grešnom čovjeku. 

Stoga, kako nas potiče i sv. Pavao, treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista (usp. Gal 6,14), u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. Cjelokupno sveto trodnevlje, u konačnici, nakon otajstvene drame križa i Velikog petka, nakon otajstvene tišine i smiraja Velike subote, svoj vrhunac ima upravo u Isusovu uskrsnuću, u otajstvu Kristova slavnog uzdignuća od mrtvih, kojim se Bog očituje kao Bog živih, kao Bog koji obećava i daruje život nakon smrti.

Isus je jasno pokazao svojim životom i primjerom da je jedini, istinski, autentični vjernički put – put služenja u ljubavi.

Pozvani smo, stoga, svi mi Kristovi učenici: biskupi, svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, vjernici laici, svi mi kršćani, usvajati i u ovom našem vremenu i u životu koji nam je darovan logiku služenja, ljubavi, milosrđa; logiku darivanja za druge po uzoru na našega Učitelja. Isus je jasno pokazao svojim životom i primjerom da je jedini, istinski, autentični vjernički put – put služenja u ljubavi. Put je to koji zahtijeva lom i prekid s našom ljudskom logikom koja traži svoje, koja sebe stavlja u središte i na prvo mjesto, koja – osobito u ovom našem vremenu – druge ljude često smatra sredstvom vlastita samoostvarenja. Isus je na mnogim mjestima u evanđelju i u svom životu promicao upravo suprotno: logiku služenja i darivanja drugome; logiku umiranja sebi; logiku odricanja od sebe iz ljubavi prema drugima. Tako susrećemo snažne i zahtjevne, ali spasonosne Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,24-25); „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga“ (Mk 10,43-44); „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,34-35). Neka nas slavlje Velikog četvrtka, kao i čitavog vazmenog trodnevlja uvede u božansku logiku služenja i ljubavi koja jedina jamči istinski smisao životu već sada, a onda k tomu i spasenje, odnosno slavlje uskrsnuća i život vječni. Amen.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed prof. dr. sc. Davora Vukovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE. 

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja