Velikim su se ljudima uvijek postavljala velika pitanja. Jednom su Newtona upitali kako je moguće da se ljudsko tijelo, koje je raspadnuto u prašinu, može opet skupiti u jednu cjelinu. On je šuteći tada uzeo jednu punu šaku željezne prašine, pomiješao je s pijeskom, a onda se okrenuo čovjeku koji mu je postavio to pitanje pa ga upitao: „Možete li sada iz te smjese pokupiti željeznu prašinu?“ Odgovor je bio negativan. Newton je uzeo magnet, stavio ga iznad smjese i začas pokupio željeznu prašinu. Zatim je rekao: “Onaj koji je mrtvoj kovini mogao dati tu silu, moći će još više dati ljudskoj duši da skupi prah ljudskoga tijela i zaodjene se u nj.“

Onaj koji je mrtvoj kovini mogao dati tu silu, moći će još više dati ljudskoj duši da skupi prah ljudskoga tijela i zaodjene se u nj.

Isaac Newton se rodio 25. prosinca 1642. godine (5. siječnja 1643. po gregorijanskom kalendaru) u Woolsthorpu, u grofoviji Lincoln, u Engleskoj. Od malena je pokazivao veliko zanimanje za prirodne pojave kao i za izgradnju mehanizama što će pridonijeti razvitku poznavanja svijeta koji nas okružuje i u kojem živimo. Studirao je na glasovitom Trinity Collegeu u Cambridgeu. Kao nadareni student napredovao je velikim koracima u pozitivnim znanostima. Počeo je objavljivati dostignuća svojih istraživanja i tako je iz dana u dan rasla njegova popularnost u svjetskim znanstvenim krugovima.

Kao nadareni student napredovao je velikim koracima u pozitivnim znanostima.

Godine 1667. postigao je akademski stupanj  „Fellow” – profesor na Trinity College, a 1687. godine objavio je svoje veliko djelo Philosophiae naturalis principia mathematica – Matematički principi filozofije prirode. To vrijeme od 1667. do 1687. najplodnije je vrijeme njegova znanstvenog rada. Uz vrlo intenzivan znanstveni rad bio je i karitativac, pomagao je bližnjima koji su trebali njegovu pomoć. Bio je čovjek duboke vjere i pun kršćanske ljubavi. Zbog svoje duboke religioznosti uvršten je u talijansku Katoličku enciklopediju (VIII, str. 1806..-1808.). Od 1672. godine bio je član Royal Society – Kraljevske akademije u Londonu.

Bio je čovjek duboke vjere i pun kršćanske ljubavi.

Njegova su dva izvanredna otkrića: „sistematizacija temelja matematike“ i „otkriće zakona gravitacije“. O tome je dao opširno tumačenje u svom  glasovitom djelu Principia – Principi. To otkriće ga je uzdiglo u društvo najvećih genija. Razumije se da njegovo djelo duguje mnogo i djelima njegovih predhodnika Galileja i Leonarda da Vincija. Ali to ne umanjuje značenje njegovih otkrića, kojima se i danas služi suvremena fizika.

To otkriće ga je uzdiglo u društvo najvećih genija.

Veliki učenjak i kršćanin Isaac Newton umro je 31. ožujka 1727. godine. Pokopan je s velikim počastima u Westminsterskoj opatiji u Londonu. Znao je uskladiti strogu znanstvenost u svom biću i kršćansku vjeru i duhovnost. Neki ga stoga uspoređuju s francuskim filozofom, antropologom, geologom, paleontologom i esejistom, isusovcem Teihardom de Chardinom (1881.-1955.), koji je uz znanstvenost bio i dubok mistik.