"Znaš da mnoge stvari nisu onakve kakve trebaju biti, ali si odustao od pokušaja da mijenjaš svijet. Jedino u čemu još ustraješ je to da taj svijet ne promijeni tebe."
Mario Žuvela vjeroučitelj je koji mnoge ljude nadahnjuje svojim stvaralaštvom. Pisanje duhovnih tekstova, pjesama i knjiga te uređivanje nekoliko vjerskih portala služi mu kao zahvala i svjedočanstvo o Gospodinu koji ga nadahnjuje kroz obitelj i svakodnevicu. Posljednje poticajno razmišljanje iz njegova pera donosimo vam u cijelosti.
Ima neko vrijeme koje se zove vrijeme za sebe. Dragocjeno vrijeme. Nabijeno tišinom s mnogo emocija. Stojiš tako i ne brineš mnogo o tome što govore i rade drugi. Nemaš neku posebnu adresu gdje trebaš stići. Osim one unutarnje. Gdje misliš da sve poznaš, a zapravo si najmanje tu. Jer te život vrti na sve strane. Juriš gdje te treba i ne treba biti. I pokušavaš svakome biti sve. A čemu sve to? Jer te onda najmanje ima tamo gdje te jedino treba biti – u samom sebi.
Ima to neko vrijeme u kojem rasteš iznutra. Sazrijevaš. Gdje si na nekom rubu između onoga što jesi i što želiš biti. Gledaš svijet kako se oko tebe mijenja. Ne priča ti se puno. Ne zapitkuje. Znaš da mnoge stvari nisu onakve kakve trebaju biti, ali si odustao od pokušaja da mijenjaš svijet. Jedino u čemu još ustraješ je to da taj svijet ne promijeni tebe. Da duša ostane onakva kakva je bila. Obraz. Karakter. Ako to uspiješ, veliku si stvar učinio.