Danas Crkva slavi svetu Katarinu Aleksandrijsku. Zaštitnica je propovjednika i filozofa. Razlog za to će postati sasvim jasan. Tradicija nam govori da je Katarina rođena u Aleksandriji i da je bila kći Konsta, koji je u to vrijeme bio guverner. Bila je marljivo dijete i uživala je u učenju. Dobila je viziju Gospe s Djetetom i obratila se na kršćanstvo. Progoni su za njezina života postajali sve brutalniji pod carem Maksencijem. Budući da je bila kći guvernera, otišla je Maksenciju i prekorila ga zbog njegove okrutnosti i progona. Tada je car pozvao svojih pedeset najboljih poganskih filozofa i govornika kako bi osporili njezine tvrdnje o valjanosti kršćanstva. Umjesto toga, Katarina je pobijedila u raspravi i dosta se njezinih protivnika obratilo na kršćanstvo zahvaljujući njezinom daru rječitosti. Oni filozofi i govornici koji su se nakon rasprave javno deklarirali kao kršćani brzo su pogubljeni, piše Constance T. Hull s portala Catholic Exchange.

U jednom trenutku car joj je predložio brak, a ona je odbila rekavši mu da je Isus Krist njen suprug i da mu je posvetila svoje djevičanstvo. To je vodilo strašnoj osudi na smrt ove hrabre djevojke.

Katarina je odbila odbaciti kršćanstvo te ju je car izbičevao i zatvorio. Mnogi su je ljudi dolazili posjetiti dok je bila zatočena, uključujući Maksencijevu ženu. Rečeno je da su se svi njezini posjetitelji obratili na kršćanstvo i bili mučenici. Maksencije ju je nastavio mučiti, ali ona se nije htjela odreći vjere. U jednom trenutku car joj je predložio brak, a ona je odbila rekavši mu da je Isus Krist njen suprug i da mu je posvetila svoje djevičanstvo. Na kraju ju je car dao osuditi na smrt na kotaču s šiljcima, ali tradicija kaže da se razbio od njezina dodira. Napokon joj je odrubljena glava i ubijena početkom 4. stoljeća.

Bila je štovana kao jedna od najvažnijih djevica mučenica, a na mnogim mjestima njezin se blagdan slavio s najvećom svečanošću.

Povijesnost Svete Katarine bilo je teško odrediti. Čini se da njezina priča potječe iz usmene tradicije tijekom rimskih progona s kraja 3. do ranog 4. stoljeća prije nego što je kršćanstvo konačno legalizirano pod Konstantinom. Kult oko svete Katarine, ne iznenađuje i postao je popularan u srednjem vijeku. S izvješćem o otkriću njezina tijela na brdu Sinaj 800. godine, započela su mnoga hodočašća i razvio se veliki interes za Katarinu među vjernicima. Do kraja srednjeg vijeka uspostavljeno je veliko sljedbeništvo i na nju se gledalo kao na moćnog zagovornika u srednjem vijeku. Bila je štovana kao jedna od najvažnijih djevica mučenica.

Na mnogim mjestima njezin se blagdan slavio s najvećom svečanošću, ropski rad je bio potisnut, a pobožnosti su bile posjećene u velikom broju ljudi. U nekoliko francuskih biskupija slavio se kao Sveti dan obveze sve do početka 17. stoljeća, a sjaj njegove ceremonije zasjenio je sjaj blagdana nekih apostola. Bezbrojne kapele stavljene su pod njezin zagovor, a njezin kip pronađen je u gotovo svim crkvama, predstavljajući je prema srednjovjekovnoj ikonografiji s kotačem, njezinim instrumentom mučenja.

Iako nismo svi pozvani umarširati u urede šefova država, istini za volju, ne bismo im se ni približili ovih dana, moramo zapamtiti da smo pozvani braniti vjeru u milosrđu i istini kao što je to činila sv. Katarina.

Bez obzira na točne povijesne detalje njezina života, mnogo toga se može naučiti iz njezina života, primjera, zagovora i pobožnog nasljedovanja.

Hrabrost

Nije zlobno izazivati ​​cara koji je poznat po ubijanju kršćana. Sveta Katarina je uvidjela nepravdu sustava i odlučila učiniti što je mogla u vezi zla kojem je svjedočila. Iako nismo svi pozvani umarširati u urede šefova država, istini za volju, ne bismo im se ni približili ovih dana, moramo zapamtiti da smo pozvani braniti vjeru u milosrđu i istini. Bit će trenutaka u našim životima kada ćemo morati ‘dati račun za ono što vjerujemo’ i to je vrlo točno u kulturi koja postaje sve netolerantnija prema kršćanima. Prošle nedjelje proslavili smo svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenoga. Što kažemo, tko je Isus? Je li On Kralj svemira i Kralj naših života? Doći će vremena kada ćemo s velikom hrabrošću morati odgovoriti na optužbe, neznanje ili čak mržnju drugih prema našem katolicizmu. Katarina Aleksandrijska izvrstan je primjer te hrabrosti pred progoniteljima.

Hrabrost umrijeti za Krista je duboka milost, a to dolazi iz velike ljubavi i stvarnog susreta s Njim.

Nije svaki kršćanin pozvan biti učenjak, ali svaki je kršćanin pozvan proučavati i upoznati vjeru koju ispovijeda. Katarinin primjer podsjetnik nam je da je proučavanje od velike koristi u našim vlastitim duhovnim životima, kao i da u tim vremenima moramo surađivati ​​s drugima. Učenje je nešto što treba raditi svakodnevno. Zapravo, došašće je prekrasno vrijeme da se usredotočimo na proučavanje eshatologije naše vjere i utjelovljenja. U to doba čekamo Drugi dolazak i rođenje Riječi koja je tijelom postala u jaslama. Učenje o vjeri nam omogućuje da rastemo u dubljem razumijevanju i također može obogatiti naš molitveni život.

Evangelizacija

Živimo u svijetu u kojem tradicionalno katoličke zemlje padaju u sekularizam, dok se druge zemlje, posebno u Africi, uzdižu u vjeri. Postoji velika potreba za evangelizacijom kulture koja je izgubila iz vida kršćanstvo i zamijenila ga ravnodušnim nihilizmom. Simptomi ove napuštenosti trebali bi nam biti očiti u svjetlu onoga što svakodnevno gledamo na vijestima i u velikom dijelu smeća koje ovih dana prolazi kao televizija. Živimo u kulturi koja ne vidi ni da je patnička i besvrhovita. Naš je poziv kao članova laika da dovedemo svijet u suobličenje s Presvetim Trojstvom kroz Njegovu Katoličku Crkvu. A zašto ne bismo to i htjeli? Darovani su nam mir i radost koji nadilaze svaki razum. Dan nam je naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, potpuno prisutan u Svetoj Euharistiji. Imamo odgovor na svu bol, nasilje i očaj u svijetu. To je dar koji se jednom ulije u nas same i prelijeva se na sve ljude koje susrećemo u svakodnevnom životu.

Nije svaki kršćanin pozvan biti učenjak, ali svaki je kršćanin pozvan proučavati i upoznati vjeru koju ispovijeda.

Oni koji su posjetili i bili otvoreni istini koju je propovijedala sveta Katarina Aleksandrijska susreli su Krista. Vidjeli su Ga kroz njezin život. Obratili su se na vjeru i čak dali svoje živote kao mučenici. Mučeništvo ne dolazi od vodene, bljutave verzije kršćanstva. Hrabrost umrijeti za Krista je duboka milost, ali dolazi i iz velike ljubavi, stvarnog susreta. Ti kršćani koji su ne tako davno umirali na plaži u Libiji dali su svoje živote jer su znali da je Krist Kralj. Znali su na kraju; On je sve što je važno. Kako svjedočimo u vlastitom životu? Kako dovodimo druge Kristu u svijetu s toliko tame? Sveta Katarina je svaki trenutak buđenja i svaki susret predala Kristu i zbog toga su mnogi došli Kristu. Vrijeme je da ustanemo i dovedemo druge Kristu. Voljeti druge znači pomoći im da pronađu krajnju čežnju svojih srca i samu svrhu svojih života, koja se nalazi u Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Neka sveta Katarina Aleksandrijska bude vodič i zagovornik u vašem životu dok se susrećete s drugima i živite životom svetosti.

Sveta Katarina Aleksandrijska, ora pro nobis!