Glazbeni hodočasnik kršćanskih vrijednosti i narodne duhovnosti

„Hodočasnik“ nije samo novi album Marka Perkovića Thompsona, već duboki, misaoni i glazbeno intimniji nastavak njegovog duhovnog putovanja u kojem kroz 12 pjesama izranja duboko osobno, egzistencijalno i vjerničko iskustvo. Thompson poziva slušatelje na vlastito promišljanje i unutarnju obnovu, donoseći zrelost prokušane vjere koja se izražava kroz borbu, traženje i iskreno obraćenje.

Njegovi stihovi, često isprepleteni narodnim motivima i poviješću, nose snažnu poruku o vjeri, patnji, nadi te traženju smisla, čineći ga prepoznatljivim glasom koji povezuje suvremenu glazbu s duhovnim nasljeđem hrvatskog naroda.

Koncert “Imotski ne zaboravi” / Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Ovakav Thompsonov pristup, koji spaja osobno iskustvo s kolektivnim identitetom i duhovnošću, snažno odražava temeljnu kršćansku istinu o tome kako narav vjere nije statična ni izdvojena od svakodnevnog i konkretnog života. Upravo utjelovljena u kulturu i život naroda, postaje djelotvorna i autentična[1]. Ona nikada ne postoji u praznom prostoru, već ulazi u susret s jezikom, simbolima, poviješću, nadanjima i ranama.

Taj susret nije uvijek miran; često je napet, pa i proturječan, čak i bolan.

No, upravo u toj razmjeni – u dijalogu, otporu i preobrazbi – rađa se vjera koja nije apstraktna ni zatvorena, već živa, utjelovljena i sposobna govoriti srcem naroda. Iako nije jednostavna ni jednostrana, ta dinamika donosi plod: vjera se pročišćava, kultura se uzdiže, a iz njihove napetosti rađa se plemenitost i istinski „ljudsko“.

Kroz godine, Thompson je u svojim pjesmama jasno iskazivao teme kršćanske duhovnosti – poput borbe između dobra i zla[2], poziva na molitvu i djela[3] te ovozemaljsko hodočašće prema Vječnosti[4]. Ipak, nije riječ o površnoj ili sentimentalnoj religioznosti, već o osobno proživljenoj vjeri koja se izražava kroz borbu, traženje i osobno obraćenje[5].

Njegova glazba nosi nemir i izazove osobnog rasta, poziva na unutarnje suočenje i autentičnost.

Thompsonov rad možemo promatrati kao suvremeni glazbeni izraz vjerske svijesti i narodne tradicije, koji podsjeća na biblijske teme i vrijednosti, ali i potiče na neprestano propitivanje i hod[6].

Od albuma „E, moj narode“ (2002.), preko „Bilo jednom u Hrvatskoj“ (2006.), do „Ora et labora“ (2013.), Thompson je oblikovao prepoznatljiv glazbeni rukopis u kojem se isprepliću epska naracija, molitveni ton i osobna ispovijed.

Svaki od tih albuma bio je odraz jednog razdoblja – kako društvenog, tako i duhovnog.

„E, moj narode“ pjevao je narodu koji je tražio svoje mjesto u vremenu poraća, s „Bilo jednom u Hrvatskoj“ podsjećao je na snagu povijesnog pamćenja, u „Ora et labora“ donio je dublji zaokret prema unutarnjem životu, prema stavu vjernika koji zna da bez molitve ni rad ne daje plod.

„Hodočasnik“ je prirodan nastavak tog duhovnog hoda, kojim Thompson potvrđuje svoje mjesto među čuvarima kršćanske i nacionalne baštine, ali i poziva slušatelje na vlastito promišljanje i unutarnju obnovu.

No, ide i korak dalje. Nije više samo glas naroda koji traži pravdu, već introspektivni glas pojedinca koji kroz osobnu tamu, sumnju i čežnju traži Boga. U pjesmama se osjeća zrelost prokušane vjere – ona tišina koja nastaje nakon buke, trenutak kada ostaju samo čovjek i Bog[7]. Ova iskrenost ne traži objašnjenja ni dokaze – ostaju samo molitva, put i pjesma[8].

U tom smislu, „Hodočasnik“ nije tek još jedan glazbeni uradak, već svojevrsna duhovna karta za one koji traže. Umjetnički je album možda jednostavniji, ali misaono dublji; glazbeno intimniji, ali porukom snažniji.

Pjesme nisu nastale u dokolici, već izranjaju iz dubokog osobnog, egzistencijalnog i vjerničkog iskustva. Baš ta autentičnost daje ovom albumu trajnu vrijednost i poziva slušatelja na vlastiti duhovni rast s pozivom da svatko tko sluša – zaroni – tiše, dublje, iskrenije u sebe.

crkva Svetog Spasa u Cetini / Foto: bogoslovi Zagreb

Hodočasnik kao simbol duhovnog putovanja

Sam pojam „hodočasnik“ duboko je ukorijenjen u biblijskoj tradiciji. Od Abrahama, koji se odaziva Božjem glasu i kreće u nepoznato (usp. Post 12, 1), preko izraelskog naroda na putu prema Obećanoj zemlji (usp. Izl 13, 17 – 22), pa sve do samoga Isusa koji je putovao iz grada u grad naviještajući Radosnu vijest (usp. Lk 4, 43).

Hodočasnik je onaj koji traži – milost, smisao, dom, Boga.

Thompson se smješta upravo u taj arhetip, kao nositelj tereta povijesti, osobne boli i nade, koji ide prema svjetlu i ispunjenju obećanja.

U Novom zavjetu kršćanin se često opisuje kao „stranac i pridošlica“ (Heb 11, 13) – onaj koji nije ukorijenjen u zemaljsko, nego stremi nebeskom. Ta napetost između neba i zemlje prožima cijeli album: čovjek je na putu, još nije stigao, ali već u sebi nosi zov „mjesta gdje pripada“. Ipak, ova metafora hoda nije jednostavna: nosi nemir, sumnju i izazove, što Thompson s velikom iskrenošću i dubinom prikazuje.

Hodočasnik – Thompson / Foto: Youtube

Poziv na duhovni boj i aktivnu vjeru

Album započinje snažnim pozivom na djelovanje i preuzimanje odgovornosti za vlastito bivstvovanje. Pjesma „Ustani iz sjene“ direktno i konkretno se obraća slušatelju s motivima poput: „Ustani iz sjene, osedlaj bijelog konja sudbine i spremi se za put“. Bijeli konj, u biblijskom kontekstu (usp. Otk 19, 11 – 16), simbolizira pobjedu, pravdu i samoga Krista.

Thompson tako poziva da postanemo duhovni ratnici, poput „viteza graničara“ koji se bori na „razmeđu dvaju svjetova“ – dobra i zla, neba i zemlje (usp. Ef 6, 12). Ova borba se odvija pod „Kristovim stijegom časti“, a snaga se crpi iz „živog izvora“ – Krista/Euharistije (usp. Iv 4, 14).

Stih: „Sad je tvoje vrijeme, ne daj da ga drugi kroje“ odjekuje biblijskim motivom „vremena milosti“ (2 Kor 6, 2), naglašavajući da je sloboda skupocjen Božji dar (usp. Gal 5, 1) koji treba čuvati.

Suočavanje s izazovima i pouzdanje u Božju zaštitu

Album ne bježi od suočavanja s teškim temama i preprekama. Pjesma „Ravnoteža“ kroz metafore poput „rogova“ (usp. Otk 13, 1), „ričućih lavova“(usp. 1 Pt 5, 8) i „crnog oblaka“ (usp. Ez 34, 12) opisuje vanjske prijetnje te usred tih izazova, poziva na unutarnju snagu i duhovnu budnost (usp. 1 Pt 5, 9; 1 Sol 5, 6 – 8).

U tom je kontekstu, ponavljajući narativ: „Ne boj se“ više od samog hrabrenja.

To je odjek temeljnog biblijskog poziva na pouzdanje u Božju prisutnost i snagu kroz sva iskušenja.

Pjesma „Nepročitano pismo“ duboko zadire u temu žrtve i mučeništva, evocirajući slike davanja života za vjeru i domovinu (usp. Otk 6, 9 – 11). Križ se spominje kao barjak, podsjećajući na Kristov poziv učenicima da uzmu svoj križ (usp. Mt 16, 24), simbolizirajući trpljenje, ali i pobjedu.

stari grad Ozalj / Foto: Tea Domiković/arhiva obitelji Mateša

Povijest, identitet i trajna prisutnost Božja

Thompson se na albumu na prepoznatljiv način dotiče hrvatske povijesti. Uz „Nepročitano pismo“, povijesna tematika snažno je prisutna u pjesmama „Kralj Tomislav“ i „Slike Bleiburga“.

Opis kralja Tomislava kao „Božjeg namjesnika“ (usp. 1 Sam 8, 7) naglašava biblijski ideal vladara koji je postavljen da zaštiti svoj narod. Povezanost domovine i vjere („uz Boga, tri boje Kraljevstvo tvoje“) ističe kako je Bog temelj i oslonac kraljevstva (usp. Ps 20, 6).

„Slike Bleiburga“ progovaraju o patnji i nepravdi, temama koje su duboko ukorijenjene u biblijskom iskustvu progonstva (usp. Izl 1, 11 – 14).

No, unatoč boli, motiv „iz mučeničke krvi novo sjeme niče“ donosi nadu u obnovu i život iz žrtve (usp. Iv 12, 24), dok se poziv na „istinu“ postavlja kao temelj biblijske pravde (usp. Iv 8, 32). Završni stihovi pozivaju na mir „u krilu Gospodnjem“ (usp. Ps 23, 2), nudeći utjehu i spasenje.

Unutarnja borba i molitva kao putokazi

U pjesmi „Devedeset neke“ album se okreće unutarnjoj, duhovnoj borbi. „Dvije čaše“ simboliziraju izbor između nade i laži (usp. Pnz 30, 19), dok se „začarana tuga“ uspoređuje s biblijskim psalmima tuge i vapajima k Bogu (usp. Ps 13, 1).

Ključna je poruka: „Ova borba u meni bitka je za tebe“, koja oslikava unutarnju borbu protiv grijeha i slabosti, s ciljem ljubavi i zajedništva (usp. Rim 7, 21 – 25).

„Preskočena crta“ na albumu oslikava mračnu stvarnost svijeta prožetu lažima, nepravdom i „ropstvom materijalizmu“, povezujući se s biblijskim upozorenjima o tlačenju siromaha (Jak 5, 1 – 6). Usprkos duhovnoj tami i sveprisutnim izazovima, istovremeno se snažno naglašava moć molitve i nepokolebljivo povjerenje u Božji suverenitet.

Završno pouzdanje u Božju moć, izraženo stihom „dok ne kaže – stoj, Stvoritelj svijeta i Spasitelj moj“, šalje se poruka konačne pobjede dobra nad zlom (Ps 2, 9) i podsjeća da Bog ostaje vrhovni sudac i donositelj mira (Mt 5, 9).

Generalna proba uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona / Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Marija kao Kraljica mira i znak Božje prisutnosti

Pjesma „Gospin dom“ evocira međugorski fenomen, a Djevica Marija je prikazana kao Kraljica mira – zaštitnica i zagovornica naroda u trenucima nevolje. Njezina prisutnost pruža utjehu i mir, onaj koji „nadilazi svaki razum“ (usp. Fil 4, 7), koji dolazi onima koji se mole i predaju Bogu.

Marijina uloga u pjesmi odgovara njezinoj biblijskoj slici – kao posrednice koja vjernike vodi Kristu i ohrabruje ih u hodu vjere. Stih: „Ja bit ću s vama i svakoga dana“ podsjeća na Isusovo obećanje (usp. Mt 28, 20) da Bog ne ostavlja svoj narod, već trajno prebiva s njim. Pjesma time postaje glazbeni izraz pouzdanja u Božji savez i prisutnost Trojstvenoga Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga.

Glazbena odiseja duše

Album duhovnu kulminaciju doživljava u  pjesmi „Život“, koja sažima cjelokupno duhovno putovanje čovjeka. Od „besmrtne duše“ udahnute od Boga (usp. Post 2, 7), preko životnih izazova i „teškog križa“ (usp. Mt 16, 24), sve do konačnog cilja – vječnog života i Kraljevstva Božjeg (usp. Iv 11, 25 – 26).

Pjesma „Život“ nas podsjeća da je svaki korak na tom putu pod Božjom providnošću (usp. Ps 23), pozivajući nas na strpljenje i pouzdanje u Njegov plan dok „hodamo polako“ prema svetosti i ispunjenju danog obećanja (usp. Fili 3, 14; usp. Heb 10, 23).

album Hodočasnik / Foto: Facebook

Hodočasnik u vremenu jubileja i povijesnog pamćenja

Naposljetku, značajno je što se album „Hodočasnik“ pojavljuje upravo u godini jubileja – 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (925.) i dvaju Splitskih sabora (925. i 928.), čime se prisjećamo krunidbe kralja Tomislava i stoljeća državnosti prožete kršćanskom vjerom te Jubileja u sveopćoj Crkvi pod geslom „Hodočasnici nade“, koji poziva na obnovu nade u svijetu obilježenom krizama i ranjivošću.

 „Hodočasnik“ ne dolazi kao puki glazbeni projekt, već kao duhovni znak vremena.

On stoji kao svjedočanstvo da je hrvatski narod, unatoč povijesnim olujama, sačuvao živu vjeru koja ne živi samo u liturgijskim prostorima, nego se kroz bilo naroda pretače u pjesmu, pamćenje, pobožnost i svakodnevnu borbu za istinu.

Thompson je tek jedan glas, ali glas koji sabire i artikulira kolektivno pamćenje čije je uporište u povijesti spasenja, a pogled mu je usmjeren k cilju i konačnom odredištu – Kristu, Spasitelju i Svevladaru naroda.

[1] usp. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes br. 44, 53 – 62; usp. Katekizam Katoličke Crkve 2527

[2] usp. KKC 407, 1707

[3] usp. KKC 2607 – 2609, KKC 1815

[4] usp. KKC 1024, 2795

[5] usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen Gentium, br. 39 – 42; usp. Dogmatska konstitucija o Božjoj objavi Dei Verbum br. 5; usp. KKC 1423, 166

[6] usp. Dekret o apostolatu laika Apostolicam Actuositatem br. 2, 6, 13; usp. LG br. 30-38; usp. KKC 901 – 903

[7] usp. LG br. 11; usp. KKC 2709 – 2719

[8] usp. KKC 2559, 2725