Kad se Gospodin ukazao svetoj Faustini Kowalskoj, govorio joj je o svojem bezgraničnom milosrđu. Ovo Gospodinovo milosrđe nije otkriće dvadesetog stoljeća, jer je Crkva od početka znala za veliku Božju ljubav koja je svetosti pozivala čak i najpodlije grešnike. Ipak, lako je se posramiti grijeha iz prošlosti (ili grijeha od kojih ni sada ne možemo pobjeći) zbog kojih smo vjerovali kako nas Bog ne može učiniti svetima. Dok slavimo ovog tjedna Božje milosrđe, promotrimo svece čiji nas grijesi podsjećaju da i mi možemo biti preobraženi Božjim milosrđem u svece čiji životi slave Boga, donosi web portal Aleteia.

Sveti Longinus (1. stoljeće) daje nadu čak i najgorim grešnicima. Ako čovjek koji je ubio Boga svojim vlastitim rukama može biti svet, onda to svatko može postati. Longinus je ime koje je pripisano rimskom centurionu koji je kopljem probo Isusovo tijelo kako bi se uvjerio da je Gospodin zaista mrtav. Nakon što je vidio način na koji je Isus umro, zavapio je: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ Kasnija predaja ističe da je ovo bio trenutak kada se Longinus obratio. Nakon što se krstio, postao je veliki evangelizator, propovijedajući Radosnu vijest Onoga čiju je smrt i sam potpomogao.

Nakon što je vidio način na koji je Isus umro, zavapio je: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“

Sveta Marija Egipatska (344. – 421.) često je nazivana prostitutkom, ali nije primala novac za svoje usluge. Ne, Marija je bila nimfomanka, žena koja je bila toliko obuzeta željom za tjelesnim užitkom da je ponekad na to prisiljavala muškarce. Teško je zamisliti otkupljenje za nimfomanku i silovateljku, ali Gospodin nije želio Mariju definirati njezinim grijehom. Nakon što je otišla na hodočašće u Svetu Zemlju (zbog izazova da zavede sve hodočasnike na tom putu), Marija je iznenada spoznala zloću svoga grijeha. Obratila se i otišla u pustinju gdje se nastavila boriti protiv grijeha, srama i napasti. Sedamnaest godina je živjela po tijelu i sedamnaest godina se borila da je opet ne unište njezine strasti. Na kraju se oslobodila grijeha i napasti i živjela kao pustinjak. Postala je jedna od najvećih svetica istočne Crkve.

Obratila se i otišla u pustinju gdje se nastavila boriti protiv grijeha, srama i napasti.

Sveta Olga Kijevska (+969.) bila je masovni ubojica. Kao kraljica Kijevske Rusije, branila je krunu masovnim ubijanjem svojih neprijatelja. Kada bi osvojila grad, spalila bi ga do temelja. Olga se krstila prigodom službenog puta u Konstantinopol, vjerojatno zbog pokušaja da zadobije moć među drugim kršćanskim vladarima na tom području. Kakvegod bile njezine namjere, krštenje ju je do kraja preobrazilo. Provela je ostatak svoga života ne uspijevajući se pomiriti sa štetom koju je učinila, a posebno zbog temperamenta svoga sina kojega je odgojila da bude bezočan. Pozvala je misionare u svoju zemlju, ali oni većinom nisu bili uspješni. Ipak, nakon Olgine smrti, njezinim zagovorom došlo je do čudesnog ozdravljenja njezinog unuka, sv. Vladimira Velikog, koji je priveo ruski narod Kristu. Zbog svoje uloge, ona je poznata kao jednaka apostolima u Bizantijskoj crkvi.

Sveti Bruno Sserunkuum (~1856. – 1886.) bio je arogantan, nasilan i tvrdoglavi bigamist, sklon pijanstvu i razvratu. Premda je žudio za svetošću i kao odrasla osoboa izabrao da se krsti, Sserunkuuma je otkrio da sakrament krštenja nije magično uklonio njegove sklonosti grijehu. I dalje se koristio iznudom kada je kao kraljevski stražar skupljao porez. Kada mu je kralj dao dvije mlade žene kao neku vrstu nagrade, Sserunkuumini pokušaji življenja čednosti jednostavno su iščezli. Uzeo ih je obje kao supruge (premda nije bila valjana ženidba) i ubrzo je jedna od njih zatrudnjela. Srećom, Sserunkuumini prijatelji, sveti Charles Lwanga i sveti Andrija Kaggwa, bili su razočarani njegovim ponašanjem i suočili su se s njim opominjući ga bratski tako uvjerljivo da se Sserunkuuma rastao od obje žene. One su ostale u njegovoj kući a sebi je načinio nešto kao monašku ćeliju u palači gdje je živio nakon što se temeljito ispovjedio. Premda nije bio poznat kao kršćanin kad je počelo progonstvo kršćana, on se priznao kršćaninom i bio spaljen.

Po zagovoru njegovog pokojnog oca, Bartolo se konačno vratio Bogu i odrekao se sotonizma, premda mu je trebalo mnogo vremena da samog sebe uvjeri kako mu je Bog doista oprostio grijehe.

Blaženi Bartolo Longo (1841. – 1926.) bio je veliki svećenik u službi Sotone prije nego što se obratio. Iako odgojen da svakodnevno moli krunicu, Bartolo je bio željan u potpunosti doživjeti iskustvo fakulteta što je, u to vrijeme, značilo antiklerikalizam, ateizam i okultno. Ubrzo je bio „zaređen“ sotoninim svećenikom. Po zagovoru njegovog pokojnog oca, Bartolo se konačno vratio Bogu i odrekao se sotonizma, premda mu je trebalo mnogo vremena da samog sebe uvjeri kako mu je Bog doista oprostio grijehe. Poslije toga je više od pedeset godina propovijedao krunicu, osnovao škole za siromašne i utemeljio sirotište za djecu roditelja kriminalaca.